Malokluzije

su stanja u kome postoji odstupanja od normalnog odnosa jednih zuba prema drugim zubima u istom zubnom luku, kao i prema zubima suprotnog luka.

      U mnogim slučajevima teško je odrediti da li jedna malokluzija pripada ekstremnim varijacijama normalnih stanja ili nepravilnostima u razviću. 1976. godine Marković je predložio klasifikaciju malokluzija. Premna njoj one se dijele na:

Na vrh

Mehanizam ispravljanja zuba

se zasniva na mogućnostima pomjeranja zuba ortodontskim aparatima bez štetnih posledica po zubu i, prije svega, mogućnosti kosti da se prilagodjava uticajima raznih sila tj. da na pritisak reaguje razgradnjom a na vuču stvaranjem nove kosti.

     Zapravo pomjeranja zuba se dešava tokom cijelog života: nicanjem zubi se pomeraju kroz viličnu kost; trošenje zubnih krunica dovodi do njihovog stalnog nicanja iz alveole; kontaktne tačke između zuba vremenom, zbog abrazije, postaju kontaktne površine, zbog čega se zubi neprekidno pomjeraju; rani gubitak mliječnih i stalnih zuba je praćen spontanim pomjeranjem susjednih zuba prema praznom prostoru. Kako se zubi spontano pomjeraju tako se sa njima seli i zubna čašica.

    Pored mnogobrojnih faktora koji se moraju uzeti u obzir, prilikom planiranja ortodontske terapije najveći uticaj ima prije svega životno doba pacijenta. Odmah treba naglasiti da je životno doba pacijenta, u kome se mogu izvršiti ortodonstka pomjeranja, skoro neograničeno. Dozirane sile prouzrokuju pomjeranje zuba i poslije 30-te, pa i 40-te godine života. No, kako ortodonstko liječenje u cjelini, tako i pomjeranje zuba, brže je i uspješnije, a postignuti rezultati stabilniji, ako se terapija obavlja u mlađim uzrastima. Kod odraslih osoba, reakcije tkiva na ortodontske sile su nešto usporenije, tako da su pomjeranja zuba sporija.

Na vrh