Nepravilnosti pojedinih zuba se mogu javiti u više oblika, i to u: položaju, broju, obliku, veličini i razviću. Kod ovih, kao i kod drugih, nepravilnosti uvijek se polazi od "normalnog" što otežava stvari jer su kriterijumi za "normalno" individualni.

Nepravilnosti u položaju mogu biti različiti i označavaju bilo kakav poremećaj zuba van zubnog luka. Uglavnom zahvataju pojedine zuba mada u nekim poremećajima mogu biti zahvaćeni i svi zubi.

Nepravilnosti u broju se ogleda prije svega u pojavi ili smanjenog broja (hipodontia) ili povećanog broja zuba (hiperdontia). Nedostatak mliječnih zuba je često praćena i nedostatkom istih stalnih zuba.

Nepravilnosti u obliku zuba se prije svega ispoljavaju kao nepravilnosti krune, korijena ili krune i korijena zuba.

Nepravilnosti u veličini zuba se ispoljava u vidu promjene veličine zuba, i to u vidu uvećanih (macrodontia) ili smanjenih zuba (microdontia). Ove promjene su uglavnom su uglavnom naslijedne prirode.

Nepravilnosti u strukturi zuba se ogledaju u strukturnim promjenama gleđi, dentina ili cementa. Mogu biti naslijedne ili stečene (pod uticajem spoljnih faktora, kao što su lijekovi, razna oboljenja, povrede itd.)

Rastresitost zuba je upravo anomalija suprotna tjeskobi zuba. Kao i kod tjeskobe, i rastresitost se javlja ili zbog genetske predispozicije ili zbog preranog gubitka pojedinih zuba. Ova anomalija može zahvatiti sve zube ili samo pojedine. Najčešća anomalija pojedinih zuba jeste povećan razmak između gornjih stalnih sjekutića, što se označava kao diastema mediana.

Nepravilnosti u obliku zubnih nizova se ogleda u odstupanju od "idealnog" oblika zubnog niza. Kako je "idealan" oblik zubnog niza individualan to se promjene oblika zubnih lukova moraju uzimati individualno. Danas se smatra da se normalan oblik gornjeg zubnog niza približava elipsi a donjeg paraboli.

Nepravilnosti u veličini zubnih nizova se ogleda u tome što neki zubni nizovi mogu biti kraći ili duži nego što normalno kao i uži ili širi od normalnih zubnih nizova.

Sagitalna ravan

Transferzalna ravan

Frontalna ravan

Preventivne mjere u ovo doba možda predstavljaju i najznačajnije za pravilan rast i razvoj orofacijalnog sistema. U ovom periodu dešavaju se najintezivnije promjene kada dolazi do rasta i razvoja vilica kao i nastanka zuba.

Za ovaj period nema specifičnih preventivnih mjera već se prevencija svodi na sprovođenje higijensko dijetetskog režima. To prije svega podrazumijeva zabranu uzimanja štetnih lijekova, zaštita od infekcija (naročito virusnih), stresnih situacija, intoksikacija i sl. Takođe se velika pažnja treba usmjeriti i na ishranu koja treba biti uravnotežena kako bi se plodu omogućili svi neophodni uslovi za normalan rast i razvoj.

Rođenjem djeteta na rast i razvoj utiču i brojni spoljađnji uiticaji. Najznačajniji faktor u ovom periodu za pravilan rast i razvoj predstavlja ishrana. Značaj pravilne ishrane se ogleda ne samo u sastavu hrane već i u pravilnom načinu ishrane samog djeteta.

Ishrana dojenjem ne bi trebalo da traje manje od 4 do 6 mjeseci. Samo dojenje ima višestruki značaj kako za bebu tako i za samu majku. U prvom redu stopa smrtnosti kod odojčadi je veća kod onih koja se vještački hrane. Takođe, sastav humanog mlijeka pruža bolji osnov za razvoj imunog sistema djeteta.

Funkcija sisanja predstavlja značajan faktor koji doprinosi boljem rastu i razvoju vilica jer se tada razvija 60 puta veća snaga mišića nego kod vještačke ishrane dudicom.

U slučajevima kada je neophodna vještačka ishrana, dudica ,kojom se doji dijete, trebala bi biti oblika bradavice dojke (nuk dudice). Treba nastojati da se ritam dojenja kao i dužina trajanja što više približe prirosnom načinu.

Veoma važan faktor jeste i položaj djeteta pri dojenju. Mlijeko ne treba da teče u usta silom zemljine teže već dijete treba da primjeni izvjesnu usisnu silu da bi se nedostatak dojenja barem djelimično nadoknadio. Zbog toga NIJE ispravno dijete hraniti u ležećem položaju a bocu držati iznad glave djeteta. Dijete treba biti u naprijed nagnutom polžaju a bocu držati horizontalno.

U ovom periodu treba preventivno djelovati i protiv rahitisa što se postiže dodavanje vitamina D ishrani djeteta.

Prevencija u ovom periodu (do 3. godine) se odnosi na pravilno uzimanje hrane. Hrana treba biti raznovrsnija nego kod odojčeta i treba da omogući sve što je potrebno organizmu u razvoju tj. oko 100 različitih činilaca (oko 20-ak vitamina i minerala, 23 aminokiseline, 10-ak masnih kiselina i isto toliko šećera). U ovom periodu neophodno je unositi i proteine životinjskog porijekla.

Laganim nicanjem mliječnih zuba i hrana treba da bude sve tvrđa. Nicanjem mliječnih molara (između 12-og i 18-og mjeseca) dijete već treba da žvaće. U tom periodu refleks sisanja treba zamijeniti refleksom žvakanja. Pravilno žvakanje ima vičestruku ulogu. Doprinosi pravilnom razvoju vilica, uspostavljanju pravilnih međuviličnih odnosa a povećava otpornost zuba na karijes.

U uže preventivne mjere prije svega mislimo na prevenciju nastanka loših navika. Tu razlikujemo:

Kada se i govori o lošim navikama uvijek se prvo pomisli na sisanje prsta, varalice, usne, jezika, dekice i drugih predmeta. U većini slučajeva navika se gubi u 2. ili 3. godini života mada može biti održana sve do školskog uzrasta, pa i duže. Među posledicama održane navike sisanja najčešće se javlja otvoreni zagrižaj.

Upravo zbog toga ovakve loše navike treba spriječiti u samom nastanku. Za tako nešto pojedini autori predlažu radikalne mjere (imobilizacija ručnog zgloba). Međutim, to može biti štetno ne samo za psihički tazvoj djeteta već se mogu razviti i neke sekudarne loše navike. Upravo zbog toga ovakve metode nisu preporučljive.

Danas se smatra da se prvo treba utvrditi uzrok navike a potom ga odstraniti. U nekim slučajevima se dobrim pokazuje duže aktivno bavljenje djetetom tj. duži kontakt sa djetetom.

Disanje kroz nos predstavlja refleksnu funkciju. Preduslov za to jeste prohodnost nosnih puteva. Disanje korz nos predstavlja veoma važan faktor za normalan rast i razvoj lica pa je samim tim veoma važno da se onemoguće svi faktori koji bi doveli do nastanka navike disanja na usta.

Ni novorođenče ni odojče ne mogu disati kroz usta. U tom razvojnom periodu visok anatomski položaj grkljana zatvara disajni put kroz usta. Zbog toga bi bilo koje oticanje nosne sluznice dovelo do stanja opasnog po život djeteta.

Disanje na usta je često posledica opstrukcija u nosnim putevima. Zbog toga se prevencija uglavnom odnosi na prevenciju nastanka kijavica i zapaljenja srednjeg uha koja rezultiraju neprohodnošću nosnih puteva.

Pod preventivnim gubitkom zuba podrazumijeva se svaki izvađen mliječni zub iza kojeg zub naslednik ne izraste za 6 mjeseci. Kada je riječ o stalnim zubima, može se slobodno kazati da je svaki njihov gubitak prijevremen.

Najčešći uzrok gubitka zuba kod djece jste karijes i njegove komplikacije. Takođe, veliki problem predstavlja vjerovanje da mliječne zube ne treba čuvati "jer će se ionako zamijeniti stalnim". Ovakvo vjerovanje dovodi do toga da roditelji zapostavljaju negu mliječnih zuba svoje djece što dovodi do njihovog preranog gubitka.

Svaki mliječni zub ima ulogu u razvoju vilice kao i u razvoju normalnog odnosa gornje i donje vilice.

Zbog toga se prevencije prije svega odnosi na sprečavanje nastanka karijesa kao i rano liječenje već nastalog. Ukoliko je već došlo do preranog gubitka zuba onda se prevencija odnosi na čuvanje prostora za zub koji će ga zamijeniti. Ovo se postiže specijalnim ortodonstkim aparatima (čuvari prostora).

Prevencija u širem smislu prije svega obuhvata liječenje prvih simptoma nepravilnog razvoja vilica. Sprovođenjem određenih vježbi kao i upotrebom nekih jednostavnih aparata, nastali poremećaji se, uz pomoć potencijala rasta i tazvoja, ispravljaju.