PočetnaO zubimaPreventivaDjecaMeka tkivaParodontologijaBolesti zubaHirurgijaProtetikaOrtodoncijaF.A.Q.ZanimljivostiLinkoviO meni

Sadržaj:
Malokluzije
Prevencija malokluzija
Mehanizam ispravljanja zuba
Mobilni ortodontski aparati
Fiksni ortodontski aparati
 
Takođe pogledajte:
Primjeri ortodontske terapije:
Primjer 1
Primjer 2
Primjer 3
 
Ortodontski aparati - pravi zubi mogu poboljšati oralno zdravlje (430 kb)
 
Rečnik nepoznatih izraza
 
 

 

 

 

Ortodoncija

Malokluzije

(   )

su stanja u kome postoji odstupanja od normalnog odnosa jednih zuba prema drugim zubima u istom zubnom luku, kao i prema zubima suprotnog luka.

 

U mnogim slučajevima teško je odrediti da li jedna malokluzija pripada ekstremnim varijacijama normalnih stanja ili nepravilnostima u razviću. Prema današnjoj klasifikaciji, sve malokluzije se mogu podijeliti u nekoliko grupa, i to:

- nepravilnosti pojedinih zuba,
- nepravilnosti zubnih lukova
- sagitalne nepravilnosti u okluziji,
- transferzalne nepravilnosti u okluziji,
- vertikalne nepravilnosti u okluziji.

Nepravilnosti pojedinih zuba se mogu javiti u više oblika, i to u: položaju, broju, obliku, veličini i razviću. Kod ovih, kao i kod drugih, nepravilnosti uvijek se polazi od "normalnog" što otežava stvari jer su kriterijumi za "normalno" individualni.

Nepravilnosti u položaju mogu biti različiti i označavaju bilo kakav poremećaj zuba van zubnog luka. Uglavnom zahvataju pojedine zuba mada u nekim poremećajima mogu biti zahvaćeni i svi zubi.

Nepravilnosti u broju ogleda se prije svega u pojavi smanjenog broja (hipodontia) ili povećanog broja zuba (hiperdontia). Nedostatak mliječnih zuba je često praćena i nedostatkom istih stalnih zuba.

Nepravilnosti u obliku zuba se prije svega ispoljavaju kao nepravilnosti krune, korijena ili krune i korijena zuba.

Nepravilnosti u veličini zuba se ispoljava u vidu promjene veličine zuba, i to u vidu uvećanih (macrodontia) ili smanjenih zuba (microdontia). Ove promjene uglavnom su naslijedne prirode.

Nepravilnosti u strukturi zuba ogledaju se u strukturnim promjenama gleđi, dentina ili cementa. Mogu biti naslijedne ili stečene (pod uticajem spoljnih faktora, kao što su lijekovi, razna oboljenja, povrede itd.)

Nepravilnosti zubnih lukova javaljaju se u vidu tjeskobe zuba, rastresitosti zuba, nepravilnostima u veličini kao i nepravilnostima u obliku lukova.

Tjeskoba zuba je pojava nedostatka prostora u zubnom luku za sve zube. Najčešće je naslijedne prirode mada se može izazvati i preranim gubitkom zuba.

Rastresitost zuba je upravo anomalija suprotna tjeskobi zuba. Kao i kod tjeskobe, i rastresitost se javlja ili zbog genetske predispozicije ili zbog preranog gubitka pojedinih zuba. Ova anomalija može zahvatiti sve zube ili samo pojedine. Najčešća anomalija pojedinih zuba jeste povećan razmak između gornjih stalnih sjekutića, što se označava kao diastema mediana.

Diastema mediana

Nepravilnosti u obliku zubnih nizova ogleda se u odstupanju od "idealnog" oblika zubnog niza. Kako je "idealan" oblik zubnog niza individualan to se promjene oblika zubnih lukova moraju uzimati individualno. Danas se smatra da se normalan oblik gornjeg zubnog niza približava elipsi a donjeg paraboli.

Nepravilnosti u veličini zubnih nizova se ogleda u tome što neki zubni nizovi mogu biti kraći ili duži nego što normalno kao i uži ili širi od normalnih zubnih nizova.

Sagitalne nepravilnosti u okluziji se ogledaju u promjenama zubnih nizova u sagitalnoj ravni tj. u ravni koja ide od naprijed ka pozadi i dijeli lice i tijelo na lijevu i desnu polovinu. Promjene u ovoj ravni se ogledaju u pomjeranju okluzalnog odnosa naprijed ili pozadi. Ove promjene se mogu podijeliti u tri velike klase.

 I klasa II klasa III klasa

Sagitalna ravan

Tansferzalne nepravilnosti u okluziji predstavljaju promjene okluzije u transferzali tj. u ravni koja dijeli tijelo na gornju i donju polovinu. Promjene u ovoj ravni se javljaju u vidu pomjeranja okluzije lijevo ili desno i te promjene se označavaju kao ukršten zagrižaj. Može biti samo sa jedne strane (unilateralan) ili sa obije (obostran).

Obostrano ukršten zagriz

Transferzalna ravan

Verikalne nepravilnosti u okluziji jesu promjene u okluziji koje se javljaju u frontalnoj ravni tj. u ravni koja ide sa lijeva na desno i dijeli tijelo na prednju i zadnju polovinu. Nepravilnosti u ovoj ravni se javljaju u vidu otvorenog i dubokog zagrižaja.

Otvoren zagriz Dubok zagriz

Frontalna ravan

Na vrh

Pod prevencijom, uopšte gledano, podrazumijeva se djelovanje koje ima za cilj sprečavanje nastanka oštećenja i oboljenja organizma kao i da se sačuva zdravlje. U ortodonciji su to prije svega mjere kojima se sprečavaju nastanak malokluzija.

Ciljevi ortodontske prevencije su obezbjeđivanje optimalnih uslova za normalan rast i razvoj orofacijalnog sistema. Sami oblici te prevencije prije svega su određeni starošću pacijenata tj. metode prevencije se razlikuju kod djece različitog uzrasta.

Tako se razlikuju sledeće preventivne mjere:
- prenatalna prevencija,  
- prevencija u doba odojčeta,  
- prevencija u doba malog djeteta,  
- uže preventivne mjere i  
- šire preventivne mjere.  

Preventivne mjere u ovo doba možda predstavljaju i najznačajnije za pravilan rast i razvoj orofacijalnog sistema. U ovom periodu dešavaju se najintezivnije promjene kada dolazi do rasta i razvoja vilica kao i nastanka zuba.

Za ovaj period nema specifičnih preventivnih mjera već se prevencija svodi na sprovođenje higijensko dijetetskog režima. To prije svega podrazumijeva zabranu uzimanja štetnih lijekova, zaštita od infekcija (naročito virusnih), stresnih situacija, intoksikacija i sl. Takođe se velika pažnja treba usmjeriti i na ishranu koja treba biti uravnotežena kako bi se plodu omogućili svi neophodni uslovi za normalan rast i razvoj.

Rođenjem djeteta na rast i razvoj utiču i brojni spoljašnji uiticaji. Najznačajniji faktor u ovom periodu za pravilan rast i razvoj predstavlja ishrana. Značaj pravilne ishrane ogleda se ne samo u sastavu hrane već i u pravilnom načinu ishrane samog djeteta.

Ishrana dojenjem ne bi trebalo da traje manje od 4 do 6 mjeseci. Samo dojenje ima višestruki značaj kako za bebu tako i za samu majku. U prvom redu stopa smrtnosti kod odojčadi veća je kod onih koja se vještački hrane. Takođe, sastav humanog mlijeka pruža bolji osnov za razvoj imunog sistema djeteta.

Funkcija sisanja predstavlja značajan faktor koji doprinosi boljem rastu i razvoju vilica jer se tada razvija 60 puta veća snaga mišića nego kod vještačke ishrane dudicom.

U slučajevima kada je neophodna vještačka ishrana, dudica ,kojom se doji dijete, trebala bi biti oblika bradavice dojke (nuk dudice). Treba nastojati da se ritam dojenja kao i dužina trajanja što više približe prirosnom načinu.

Nepravilan položaj bočice pri dojenju djeteta

Veoma važan faktor jeste i položaj djeteta pri dojenju. Mlijeko ne treba da teče u usta silom zemljine teže već dijete treba da primjeni izvjesnu usisnu silu da bi se nedostatak dojenja barem djelimično nadoknadio. Zbog toga NIJE ispravno dijete hraniti u ležećem položaju a bocu držati iznad glave djeteta. Dijete treba biti u naprijed nagnutom polžaju a bocu držati horizontalno.

U ovom periodu treba preventivno djelovati i protiv rahitisa što se postiže dodavanje vitamina D ishrani djeteta.

Prevencija u ovom periodu (do 3. godine) odnosi se na pravilno uzimanje hrane. Hrana treba biti raznovrsnija nego kod odojčeta i treba da omogući sve što je potrebno organizmu u razvoju tj. oko 100 različitih činilaca (oko 20-ak vitamina i minerala, 23 aminokiseline, 10-ak masnih kiselina i isto toliko šećera). U ovom periodu neophodno je unositi i proteine životinjskog porijekla.

Laganim nicanjem mliječnih zuba i hrana treba da bude sve tvrđa. Nicanjem mliječnih molara (između 12-og i 18-og mjeseca) dijete već treba da žvaće. U tom periodu refleks sisanja treba zamijeniti refleksom žvakanja. Pravilno žvakanje ima vičestruku ulogu. Doprinosi pravilnom razvoju vilica, uspostavljanju pravilnih međuviličnih odnosa a povećava otpornost zuba na karijes.

U uže preventivne mjere prije svega mislimo na prevenciju nastanka loših navika. Tu razlikujemo:

- prevencija navike sisanja,
- prevencija navike disanja na nos i
- prevencija preranog gubitka zuba.

Kada se i govori o lošim navikama uvijek se prvo pomisli na sisanje prsta, varalice, usne, jezika, dekice i drugih predmeta. U većini slučajeva navika se gubi u 2. ili 3. godini života mada može biti održana sve do školskog uzrasta, pa i duže. Među posledicama održane navike sisanja najčešće se javlja otvoreni zagrižaj.

Upravo zbog toga ovakve loše navike treba spriječiti u samom nastanku. Za tako nešto pojedini autori predlažu radikalne mjere (imobilizacija ručnog zgloba). Međutim, to može biti štetno ne samo za psihički tazvoj djeteta već se mogu razviti i neke sekudarne loše navike. Upravo zbog toga ovakve metode nisu preporučljive.

Danas se smatra da se prvo treba utvrditi uzrok navike a potom ga odstraniti. U nekim slučajevima se dobrim pokazuje duže aktivno bavljenje djetetom tj. duži kontakt sa djetetom.

Disanje kroz nos predstavlja refleksnu funkciju. Preduslov za to jeste prohodnost nosnih puteva. Disanje korz nos predstavlja veoma važan faktor za normalan rast i razvoj lica pa je samim tim veoma važno da se onemoguće svi faktori koji bi doveli do nastanka navike disanja na usta.

Ni novorođenče ni odojče ne mogu disati kroz usta. U tom razvojnom periodu visok anatomski položaj grkljana zatvara disajni put kroz usta. Zbog toga bi bilo koje oticanje nosne sluznice dovelo do stanja opasnog po život djeteta.

Disanje na usta je često posledica opstrukcija u nosnim putevima. Zbog toga se prevencija uglavnom odnosi na prevenciju nastanka kijavica i zapaljenja srednjeg uha koja rezultiraju neprohodnošću nosnih puteva.

Pod preventivnim gubitkom zuba podrazumijeva se svaki izvađen mliječni zub iza kojeg zub naslednik ne izraste za 6 mjeseci. Kada je riječ o stalnim zubima, može se slobodno kazati da je svaki njihov gubitak prijevremen.

Najčešći uzrok gubitka zuba kod djece jste karijes i njegove komplikacije. Takođe, veliki problem predstavlja vjerovanje da mliječne zube ne treba čuvati "jer će se ionako zamijeniti stalnim". Ovakvo vjerovanje dovodi do toga da roditelji zapostavljaju negu mliječnih zuba svoje djece što dovodi do njihovog preranog gubitka.

Svaki mliječni zub ima ulogu u razvoju vilice kao i u razvoju normalnog odnosa gornje i donje vilice.

Zbog toga se prevencije prije svega odnosi na sprečavanje nastanka karijesa kao i rano liječenje već nastalog. Ukoliko je već došlo do preranog gubitka zuba onda se prevencija odnosi na čuvanje prostora za zub koji će ga zamijeniti. Ovo se postiže specijalnim ortodonstkim aparatima (čuvari prostora).

Prevencija u širem smislu prije svega obuhvata liječenje prvih simptoma nepravilnog razvoja vilica. Sprovođenjem određenih vježbi kao i upotrebom nekih jednostavnih aparata, nastali poremećaji se, uz pomoć potencijala rasta i tazvoja, ispravljaju.

Na vrh

Mehanizam ispravljanja zuba

(   )

se zasniva na mogućnostima pomjeranja zuba ortodontskim aparatima bez štetnih posledica po zubu i, prije svega, mogućnosti kosti da se prilagodjava uticajima raznih sila tj. da na pritisak reaguje razgradnjom a na vuču stvaranjem nove kosti.

 

Pomjeranje zuba dešava se tokom cijelog života: nicanjem zubi se pomeraju kroz viličnu kost; trošenje zubnih krunica dovodi do njihovog stalnog nicanja iz alveole; kontaktne tačke između zuba vremenom, zbog abrazije, postaju kontaktne površine, zbog čega se zubi neprekidno pomjeraju; rani gubitak mliječnih i stalnih zuba je praćen spontanim pomjeranjem susjednih zuba prema praznom prostoru. Kako se zubi spontano pomjeraju tako se sa njima seli i zubna čašica.

Najveći broj ortodontskih aparata za liječenje malokluzija zasnovan je na dejstvu mehaničkih sila. Zbog toga se dejstvo sila mora brižljivo prilagoditi mogućnostima potpornih tkiva, jer bi u suprotnom došlo do njihovog oštećenja.

Pored mnogobrojnih faktora koji se moraju uzeti u obzir, prilikom planiranja ortodontske terapije najveći uticaj ima prije svega životno doba pacijenta. Odmah treba naglasiti da je životno doba pacijenta, u kome se mogu izvršiti ortodonstka pomjeranja, skoro neograničeno. Dozirane sile prouzrokuju pomjeranje zuba i poslije 30-te, pa i 40-te godine života. No, kako ortodonstko liječenje u cjelini, tako i pomjeranje zuba, brže je i uspješnije, a postignuti rezultati stabilniji, ako se terapija obavlja u mlađim uzrastima. Kod odraslih osoba, reakcije tkiva na ortodontske sile su nešto usporenije, tako da su pomjeranja zuba sporija.

Svi ortodontski aparati (fiksni i mobilni) "rade" na istom principu. Upotrebom blage sile (i to u visu guranja i povlačenja), djelovi ovih aparata djeluju na zube i njihove alveole (čašice). Tim laganim pritiskom dešavaju se dvije stvari. Na strani gdje je usmjeren pritisak dolazi do aktivacije ćelija koje razaraju kost. U isto vrijeme se na suprotnoj strani aktiviraju ćelije koje stvaraju novu kost. na taj način cijela alveola "putuje" noseći sa sobom i sam zub. Na ovaj način je moguće pomjerati sve zube.

Na vrh

Mobilni ili pokretni pločasti ortodontski aparati predstavljaju najčeši vid ortodontskih pomagala kod pacijenata. Ovi aparati su u velikom procentu efikasni za ispravljanje gotovo svih vrsta malokluzija dok je postupak njihove izrade relativno jednostavan i ne predstavlja veliko opterećenje za pacijenta. Kako su pacijenti, kojima se rade ovakve vrste aparata, upravo djeca, ova činjenica je veoma značajna jer se time sprječava odbojnost djeteta prema ovim aparatima.

Treba naglasiti da je, ne samo proces izrade već i samo nošenje ovih proteza apsolutno bezbolno. U suprotnom, ukoliko se pri nošenju aparata diejete požali na bol to je znak da je pritisak aktivnih elemenata na zube preveliki.

Pokretni pločasti aparati pomjeraju zube vršeći pritisak na krune zuba. Oni to ostvaruju preko svojih aktivnih elemenata (kukice, opruge, zavrtnji itd.). Neki od tih elemenata djeluju automatski (kukice i opruge) dok neke treba aktivirati (zavrtanj).

Ovi ortodontski aparati se moraju nositi uveče, u toku spavanja, kao i MINIMUM 4 do 5 sati u toku dana.

Na vrh

Fiksni ortodonstki aparati se, kao što im i samo ime kaže, postavljaju na zube na taj način da ih može postaviti i ukloniti samo terapeut. Pričvršćavanje se obično izvodi putem posebnih djelova tj. preko atečmena i bravica.

Prednosti:

Nedostaci:

- obezbjeđuje pomjeranje i više zuba istovremeno u sva tri pravca; - moraju se veoma precizno planirati i ugrađivati tj. mora ih postavljati specijalista;
- raznovrsnost liječenja velikog broja slučajeva sa različitim malokluzijama; - ne može se uvijek dobiti saglasnost od pacijenta ili roditelja
- brz i kontrolisan terapijski efekat; - nisu pogodni za primjenu kod djece sa mliječnom i mješovitom denticijom;
- dejstvo aparata je pojačano funkcijom žvakanja; - vrebaju razne opasnosti ako se nose bez redovnih kontrola;
- postavlja i uklanja terapeut pa je osigurana potpuna kontrola terapije  
 

Terapija fiksnim ortodonstkim aparatima je individualna i može trajati od 6 mjeseci pa do preko godinu dana. Međutim, ortodontska terapija ne završava se skidanjem fiksnog aparata. Ona se može smatrati završenom samo ako i poslije prestanka nošenja aparata novi položaj zuba ostane nepromijenjen.

Iz iskustva je poznato pomjereni zubi, po prestanku nošenja aparata, imaju tendenciju da se vrate u svoj prvobitan položaj. Kako bi se ova pojava spriječila, poslije skidanja fiksnih ortodontskih aparata postavljaju se tzv. retencioni aparati. Oni takođe mogu biti fiksni mada su češće mobilni i po svom obliku liče na pokretne pločaste aparate (proteze za djecu). Dužina nošenja ovih proteza zavisi prije svega od malokluzije koja je bila liječena. U zavisnosti od toga, ovi aparati se nose od jednog do nekoliko mjeseci.

Na vrh
 

Rečnik nepoznatih izraza

Početna

 

Sva prava zadržana | Uslovi korišćenja | Design by Miloš Radulović