|
|
|
Bolesti mekih tkiva
|
|
Oboljenja usana -
heilitisi
|
 |
Suve usne ili
ljuspasti heilitis
predstavlja najčešće
oboljenje usana. Promjene su najčešće na
donjoj usni. |
|
Za nastanak ovog oboljenja najviše se
krive loše navike (pušenje, grickanje
usana, vlaženje usana i sl.). Kao
dodatni faktori mogu biti nedostatak B
vitamina, izloženost suncu, vjetar. |
|
Promjene se javljaju u vidu skidanja
gornjeg sloja sluzokože u vidu
ljuspica (po čemu je oboljenje i dobilo
ime). Bolesnici imaju osjećaj sušenja
usana uslijed čega ih stalno vlaže, što
još više pogoršava bolest.
|
|
Liječenje |
|
Ovo oboljenje je veoma uporno na
tarepiju. Obolele usne treba zaštiti te
se spog toga mažu sa mastima (Borogal)
koje će ujedno u ukloniti osjećaj
suvoće. |
|
|
 |
Sunčani heilitis
se češće
javlja u mladosti i ima stalne
sezonske recidive. Muškarci su
više zahvaćeni. |
|
Ovo obljenje, kao što mu i samo
ime kaže, izaziva sunce tj.
njegovo zračenje. Kao dodatni
faktori spadaju niska vlažnost,
suvi vjetar, pješčana prašina i
sl. Najčešće se javlja kod
radnika izloženih suncu. |
|
Bolest se javalja u dvije forme.
Akutna forma se karakteriše
pojavom plikova po usnama.
Njihovim prskanjem nastaju rane
koje su prekrivene žućkastom
krustom i veoma su bolne.
Hronična forma (koja je češća)
koja se odlikuje istim
simptomima samo u blažem obliku
i sa izraženom deskvamacijom
(stvaranje ljuspica). Ova forma
ostavlja ožiljke na usnama (koji
su u vidu bijelih linija).
|
|
Liječenje |
|
Bolesnik treba da izbjegava
sunce ili da nosi neku zaštitu.
Koriste se masti koje sadrže
Salol i koja se nanosi u debelom
sloju nekoliko puta u toku dana. |
|
|
 |
Alergijski heilitis
nastaje
kao posledica alergijske
reakcije na neke od sastojaka
ruža za usne. Ređe su u pitanju
neke druge supstance. |
|
Ove promjene se uglavnom
javljaju kod mlađih žena. Bolest
počinje veoma burno, sa otokom i
crvenilom obije usne. Mogu se
javiti plikovi čijim prskanjem
nastaju ranjave površine. |
|
Od subjektivnih simptoma
pacijenti se žale na žarenje i
pečenje usana. |
|
Liječenje |
|
Prva mjera u liječenju jeste
uklanjanje materije koja je i
izazvala alergiju. Usne treba
premazati antihistaminicima koji
se nanose u vidu masti. |
|
|
|
Klimakterični heilitis
je oboljenje
koje se isključivo javlja kod žena u
klimakterijumu. |
 |
|
Obolijevaju obije usne istovremeno.
Promjene na njima su dosta slične
ljuspastom heilitisu. |
|
Pacijenti imaju, pored smanjene
pokretljivosti usana, i subjektivan
osjećaj sušenja usana.
|
|
Liječenje |
|
Terapija ovog oboljenja je simptomatska.
U te svrhe se koriste indiferentne masti
koje uklanjaju osjećaj suvih usana. |
|
|
Žljezdani heilitis
je
oboljenje kojem još nije nađen
uzrok. U nekim slučajevima
je opisana porodična pojava
oboljenja. |
 |
|
Bolest predstavlja uvećanje
sitnih pljuvačnih žlijezda u
sluzokoži usana. To uvećanje se
češće sreće na sredini donje
usne, dok znatno ređe može biti
i na gornjoj. |
|
Obolele usne su uvećane i bolne.
Bol se pojačava pri jelu i
govoru. |
|
Liječenje |
|
Liječenje se sprovodi
antibioticima i rendgenskim
zračenjim. Koristi se Penicilin
koji se aplikuje elektroforezom
svakodnevno u trajanju od 10
dana. |
|
|
Heilitis na uglovima usana
može biti izazvan mnogim
faktorima. Kao najčešći pominju
se: |
 |
|
- atrofija mišića, |
|
- gubitak visine zagrižaja usled
gubitka zuba (uglavnom kod
starijih ljudi), |
|
- loše urađene
totalne proteze, |
|
- povreda usana u toku
stomatoloških intervencija, |
|
- infekcije nekim bakterijama i
gljivama (Candida Albicans), |
|
- nedostatak vitamina B9
i B12 . |
|
Oboljenje se uglavnom javlja
obostrano. Počinju crvenilom na
uglovima usana koje se polako
širi. Na takvoj površini se od
uglova usana ka koži lica
stvaraju fisure, koje neki put
mogu imati i krvave kruste. |
|
Obolele osobe imaju osjećaj
blagog peckanja u uglovima
usana, kao i bola pri govoru i
žvakanju. Ovakvo stanje može
trajati godinama. |
|
Liječenje |
|
Liječenje obuhvata uklanjanje
faktora koji ga je i izazavao. U
slučaju da je došlo do pojave
infekcije koriste se antibiotske
masti. Ukoliko se utvrdi
prisudstvo Candidae Albicans
koriste se
antimikotici (takođe
u vidu masti). |
|
|
|
 |
|
Na vrh |
|
|
|
|
|
Oboljenja jezika
| |
Stečena
oboljenja jezika |
Promjene u
pokrivaču jezika |
|
| |
Razvojne
anomalije jezika |
Pekući jezik |
|
| |
|
Stečena oboljenja jezika
|
Geografski jezik
|
 |
|
Ovo oboljenje se
javlja češće kod
djece i dva puta
češće u osoba
ženskog pola
nego u
muškaraca. |
|
Etiologija je
nepoznata. Kao
mogući razlozi
navode se:
alegije,
nasleđe,
anemije,
neodgovarajući
stomatološki
radovi i neki
psihosomatski
faktori (jak
stres). |
|
Klinička slika
se odlikuje
kružnim
promjenama koje
se javljaju na
gornjoj površini
jezika. U centru
su intezivno
crvene dok su na
ivicama žute.
Ove promjene se
šire ka
periferiji i
kada se pojave
nove može doći
do njihovog
spajanja. Tako
se stvaraju
vijugave linije
koje podsjećaju
na geografsku
kartu, po čemu
je oboljenje i
dobilo ime.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje se
sastoji u
otklanjanju
uzroka koje je
dovelo do
stvaranja
oboljenja. |
|
Crni jezik
|
 |
|
Poznato još kao
i dlakavi ili
čupavi jezik,
ovo oboljenje se
najčešće javlja
kod mlađih
muškaraca. |
|
Etiologija nije
poznata. Smatra
se da izazivači
promjena mogu
biti duga
upotreba
antibiotika,
loša higijena,
neke bakterije i
gljive,
prevelika
upotreba kafe i
duvana i
dijabetes. |
|
Klinička slika
oboljenja je
specifična.
Osnovnu promjenu
čine uvećane
končaste papile
koje se nalaze
na centralnom
dijelu gornje
površine jezika.
Mogu biti
obojene
(najčešće mrke
boje) mada mogu
bite i bijele.
Uvećane papile
liče na vlasi
kose. One
obrazuju na
jeziku crnu
ploču ovalnog
ili trouglastog
oblika.
Bolesnici nemaju
tegoba.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje
najčešće nije ni
potrebno jer
bolest prolazi
spontano.
Uvećane papile
moguće je
ukloniti
četkicama. |
|
Zapaljenje papila jezika
|
 |
|
Relativno česta
bolest. Javlja
se najčešće u
osoba srednjih
godina, bez
obzira na pol. |
|
Etiologija ove
bolesti je
utvrđena. Ona
prestavlja
zapaljenje i
uvećanje
listastih papila
koje je
prouzrokovano
lokalnim
iritacijama od
destruiranih
zuba i loših
protetskih
radova.
|
|
Kliničke
promjene su
ograničene na
bočnu stranu
jezika, gdje se
uvećane papile
vide u vidu
glatkih i
tamnocrvenih
čvorića. Bolovi
se javljaju pri
jelu i govoru te
su i pokreti
jezika
ograničeni.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje se
sastoji u
uklanjanju
iritacije. |
|
|
|
|
Razvojne anomalije jezika
|
Izbrazdan jezik |
|
 |
|
Ovo je najčešća
anomalija
jezika. Nekada
se javlja
zajedno sa
geografskim
jezikom.
|
|
Sve brazde na
jeziku, ili samo
neke,
produbljene su.
Raspored
produbljenih
brazdi može biti
različit i
stvorena šara
podsjeća na
skrotum, list
ili mozak. One
takođe mogu biti
postavljene
uzdužno i
poprečno. Ovakvo
stanje se može
javiti u sklopu
nekih oboljenja
(Melkerson
Rosenthal
sindrom, deficit
vitamina B,
dijabetes,
anemija). |
|
Bolesnici sa
ovom anomalijom
nemaju nikakvih
tegoba. Događa
se da pacijenti
nisu ni svejsni
ove anomalije
dok se ne
otkrije
pregledom kod
stomatologa.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje nije
potrebno.
Ukoliko dođe do
infekcije onda
se usta ispiraju
sa nekim
antiseptičnim
rastvorom (3%
vodonik
peroksid). Vrlo
efikasno je i
ispiranje sa
čajem od
kamilice i
žalfije (koji
moraju biti
svježe
pripremljeni).
|
|
|
Romboidni glosit |
|
 |
|
Ovo oboljenje je
posledica
nepotpunog
srastanja bočnih
polovina jezika
u periodu
embrionalnog
razvoja. Usled
toga se u
srednjoj liniji
na spoju srednje
i zadnje trećine
jezika stvara
površina ovalnog
ili romboidnog
oblika ispod
nivoa okolne
sluzokože. Ono
je bez
papilarnog
pokrivača i može
biti: ružičaste,
crvene,
tamnocrvene,
žućkaste i
sivobijele boje.
Glatke je
površine. U
novije vrijeme
se smatra da se
ovakva pojava
može javiti
usled duge
infekcije
kandidom te se
preporučuje i
uzimanje brisa,
mada pojava
kandide može
biti i
sekudarna. |
|
Osobe sa
romboidnim
glositom
uglavnom nemaju
tegoba. Vrlo
rijetko su
izražene
senzacije u vidu
pečenja, koje se
javljaju pri
pušenju ili
upotrebi
začinjene hrane.
Ove pojave kod
nekih osoba mogu
biti uzrok
pojave
kancerofobije.
|
|
Liječenje |
|
Romboidni glosit
se otkriva
slučajno.
Liječenje nije
potrebno. |
|
|
Uvećan jezik |
|
 |
|
Uvećan jezik
može biti
razvojna ili
stečena
anomalija.
|
|
U toku života
uvećan jezik se
može javiti kod
alergijskih
reakcija,
benignih i
malignih
tumora
jezika, nekih
hormonskih
poremećaja, u
sklopu
Melkerson -
Rosenthal
sindroma, kao i
kod drugih
poremećaja. |
|
Subjektivne
tegobe i
posledice do
kojih može doći
zavise od toga
koliko je jezik
uvećan, kada se
uvečanje javilo,
koliko traje,
kao i od uzrasta
bolesnika. |
|
Razvojna i
stečena uvećanja
jezika mogu
dovesti do
pomjeranja zuba
upolje kao i do
pojave razmaka
između njih
(dijasteme).
Izraženo uvećan
jezik bolesniku
otežava govor. U
nekim
slučajevima
jezik je toliko
uvećan da
bolesnici ne
mogu potpuno
zatvoriti usta,
te su ona stalno
polu otvorena. |
|
Liječenje |
|
Terapija zavisi
od uzroka
bolesti. Ukoliko
je uvećanje
malo, terapija
nije potrebna. |
|
|
 |
Račvast jezik |
|
Rascijepljen ili
račvasti jezik
prestavlja razvojnu
anomaliju nastalu usled
nepotpunog srastanja
bočnih polovina jezika.
Ona je uglavnom izražena
na vrhu, mada može biti
lokalizovana i na tijelu
jezika. Usled toga jezik
je račvast i po izgledu
podsjeća na jezik
gmizavaca. Sve funkcije
jezika mogu biti
poremećene. |
|
Liječenje |
|
Terapija ove anomalije
je isključivo hirurška. |
|
|
|
|
Promjene u pokrivaču jezika
|
Hipertrofija jezičnog
pokrivača |
|
 |
|
Uvećanje ili
hipertroija
jezičnog
pokrivača,
poznato kao
obložen jezik,
je dosta
varijabilna
promjena, čak i
u toku jednog
dana.
Najizraženija je
ujutro a
smanjuje se
konzumiranjem
hrane. Može biti
izazvana mnogim
faktorima: |
|
- febrilne
bolesti tj. bolesti
praćene visokom
temperaturom, pri čemu
hipertrofija nastaje
usled dehidratacije; |
|
- kašasta i
tečna hrana; |
|
- loša oralna
higijena; |
|
- smanjeno
lučenje pljuvačke; |
|
- disanje na
usta; |
|
- menstruacija; |
|
- trudnoća,
naročito u prvim
mjesecima trudnoće; |
|
- razni lijekovi
- salicilati, atropi,
beladona, efedrin i dr; |
|
Najhomogenije naslage su
na bazi jezika. Mobilni
dio jezika ima znatno
manje naslaga, dok vrh
jezika po pravilu uopšte
nije obložen. |
|
Naslage su
uglavnom žuto
bjeličaste, ali
mogu biti
obojene od
hrane, lijekova
i bakterija, te
postaju: mrke,
ljubičaste,
žute, plave i
dr. |
|
Liječenje |
|
Liječenje se
sastoji u
uspostavljanju
dobre oralne
higijene i
uklanjanje
uzroka koji su i
doveli do
stvaranja istog. |
|
|
Atrofija
jezičnog
pokrivača |
|
 |
|
Smanjenje
odnosno atrofija
jezičnog
pokrivača je
relativno česta
pojava i može
biti djelimična,
kada zahvata
samo dio jezika,
i potpuna, kada
je čitav jezik
zahvaćen. |
|
Ukoliko su
zahvaćeni samo
pojedini djelovi
jezika onda su
najčešće lokalni
faktori izazvali
oboljenje. Kod
potpune atrofije
u pitanju su
najčešće opšti
faktori.
|
|
Brojni su uzroci
atrofije. Smatra
se da su uzroci
atrofije
najčešće sledeći
faktori: |
|
- hipohromna
anemija (nastala
usled nedostatka
gvožđa), kao i
kod drugih
anemija; |
|
- nedostatak
vitamina B grupe
(B1, B2, B12 i
PP faktora) |
|
- autoimune
bolesti kao što
su: Sjörgenov,
Plummer-Vilsonov
sindrom,
sklerodermija i
dr; |
|
-
hormonski
poremećaji bilo
koje etiologije; |
|
- neki lijekovi,
kao npr.
antimalarici,
barbiturati,
antibiotici,
kortikosteroidi,
antikonvulzivna
sredstva; |
|
Klinička slika
smanjena
jezičnog
pokrivača je
ista bez obzira
na agense koji
su je izazvali.
Na mjestima gdje
se pokrivač
potpuno gubi,
jezik je
osjetljiv
na mehaničke,
hemijske i
termičke
nadražaje. Usled
gubitka papila
dolazi do
smanjenja čula
ukusa (pogotova
na slatko i
slano). Kod
potpune atrofije
pokrivača čitava
gornja površina
jezika je glatka
i sjajna, kao
polirana |
|
Liječenje |
|
Liječenje
obuhvata
liječenje
osnovne bolesti
i uklanjanje
faktora koji su
doveli do
atrofije. Ove
promjene su
reverzibilne.
|
|
|
|
|
 |
|
Na vrh |
|
|
|
| |
|
Oboljenja desni (gingive)
| |
Površinski
gingivit |
Fibromatozni
gingivit |
|
| |
Hiperplastični gingivit |
Ulcero-nekrotični gingivit |
|
| |
|
 |
Površni ili kataralni
gingivit
je veoma rašireno oboljenje,
naročito kod djece i mladih.
Smatra se da
95%
ukupne populacije pati od nekog
oboljenja gingive. |
|
Osnovni uzrok nastanka ovog
gingivita jeste
dentalni plak.
Loša oralna higijena,
zubni
kamenac, loši stomatološki
radovi (plombe i proteze),
predstavljaju favorizujuće
faktore za nastanak ovog
oboljenja, jer potpomažu
nastanak dentalnog plaka. |
|
Oboljenje se karakteriše
crvenilom i otokom
gingive oko
vrata zuba. Ona je glatke
konzistencije i može da krvavi
pri pranju zuba ili konzumiranja
čvršće hrane. |
|
Liječenje |
|
Liječenje se sastoji u
mehaničkom uklanjanju dentalnog
plaka i odsrtanjivanju
favorizujućih faktora. Takođe se
mogu upotrebljavati preparati sa
Ozosept, Gengigel, Hibideks,
Hexoral i sl. |
|
Značaj ovog oboljenja jeste što
on ujedno predstavlja i početni
stadijum parodontopatije. |
|
|
Etiologija
fibromatoznog
gingivita
nije u potpunosti
razjašnjena. Smatra se da može
biti nasledna. Najčešće
obolevaju djeca od 8 do 12
godina starosti. |
 |
|
U toku ovog, relativno rijetkog,
oboljenja dolazi do izrazite
hiperplazije
gingive. Bolest ima
izrazito hroničan tok.
Fibromatozni gingivit uz
postepeno uvećanje gingive traje
veoma dugo. Gingiva je veoma
uvećana, bleđa od normalne,
čvršće je konzistencije i bez
inflamacije je. Ona je nekad
toliko uvećana da pokriva zube.
Bolesnici mogu imati smetnje pri
žvakanju i govoru. Zbog toga
pacijenti često drže usta
poluotvorena. Ovakav gingiva
može prouzrokovati pomjeranje
zuba. |
|
Liječenje |
|
Liječenje ovog gingivita je
isključivo hirurško
(gingivoplastika).
Postoperativni recidivi su dosta
česti. |
|
|
 |
Hiperplastični gingivit
je
relativno rijedak. Češće se
javlja kod mlađih osoba. Praćeno
je inflamacijom
gingive. |
|
Nastaje uglavnom pod uticajem
lokalnih, ređe opštih faktora.
Od lokalnih to su prije svega
dentalni plak, izrotirani zubi,
disanje na usta, loša oralna
higijena i neadekvatni
stomatološki radovi. Od opštih
faktora to je upotreba nekih
lijekova, prije svega
hidantoinskih preparata koji se
koriste u liječenju epilepsije (Hydanphen,
Hydantal, Zentradil i
sl.). |
|
Uvećanje najčešće zahvata
gingivu u predjeli
prednjih zuba sa labijalne
strane (strane prema usni).
Gingiva je uvećana i u cjelini
crvena. One postaju poluloptaste
nejednako uvećane i
nesimetrične. Takva gingiva lako
kravavi pri pranju zuba i
žvakanju. Pacijenti mogu imati
subjektivan osjećaj stranog
tijela između zuba. Usled
pritiska može doći do pomjeranja
zuba. |
|
Liječenje |
|
Liječenje podrazumijeva
mehaničko uklanjanje dentalnog
plaka i lokalnu primjenu
hlorheksidina. Uvećana gingiva
se uklanja hirurški. Ukoliko je
gingivit izazvan upotrebom nekih
lijekova, onda uz lokalnu
terapiju treba prekinuti dalju
upotrebu tog lijeka. |
|
|
Ulcero-nekrotični
gingivitis
je relativno
često oboljenje koje se javlja
kod mlađih osoba. U toku ovog
oboljenja pojavljuju se ulcero -
nekrotične promjene na
gingivi. |
 |
|
Danas se smatra da su
prouzrokovači ovog oboljenja
dvije bakterije (Bacillus
fusiformis i Borrelia Vincenti).
Ovi organizmi se mogu naći i u
zdravim ustima. Faktori koji
omogućavaju njihovo patološko
djelovanje mogu biti lokalni i
opšti. Od lokalnih to su: plak,
loša higijena, pušenje i sl.,
dok su od opštih to AIDS,
deficit vitamina i dr. |
|
Bolest naglo počinje, i to sa
bolom u
desnima. Prisutan je i
zadah iz usta, koje je posledica
raspadanja gingive. Uz to dolazi
i do zapaljenja. Desni su
izrazito crvene sa izrazitom
sklonošću ka krvavljenju. Promjene
su pokrivene žućkastom ili
zeleno-sivom membranom. Često su
otečene i regionalne limfne
žlijezde. Bolesnici od bolova ne
mogu da jedu. |
|
Liječenje |
|
Liječenje uključuje primjenu
antibiotika (penicilina) i
blagih antiseptičkih rastvora
(hlorheksidin, hidrogen i sl.).
Bitno je da se liječenje otpočne
što prije jer se razoreno tkivo
gingive kasnije ne može
nadoknaditi. |
|
|
|
|
| |
|
Afte
|
Afta je povratna ulceracija,
pravilnog, kružnog ili ovalnog
oblika, žućkastobijela, oivičena
crvenim prstenom koja se javlja
u usnoj duplji. Sama riječ
afta potiče od starogrčke
riječi koja u prevodu znači pali
ili gori.
|
|
Afte, pored oboljenja
parodoncijuma, spadaju u
najčešća oboljenja usne duplje.
Smatra se da svaki peti čovjek,
ili svaki drugi
dvadesetogodišnjak, boluje od
ovih promjena. Istraživanja su
pokazala da je najveći broj
obolelih između 20. i 40. godine
života. Poslije 40. pojava ove
bolesti je sve ređa, da se one
poslije 60. skoro i ne javljaju.
Afte su češće kod žena nego kod
mučkaraca, i to u odnosu 6:1.
|
 |
|
Uzrok afti je
NEPOZNAT.
Obimnim istraživanjima u svijetu
došlo se do saznanja da neki
faktori ipak mogu dovesti do
aftoznih promjena. One se mogu
javiti u toku nekih anemija,
dijabeta, nekih oboljenja
digestivnoh trakta, kao i u toku
SIDA-e. |
|
Na pojavu afti utiče hrana
bogata glutaminima. |
|
|
Od ostalih faktora koji imaju
uticaja na nastanak afti
izdvajamo: |
|
- |
nasleđe
- kao dokaz da nasleđe utiče na pojavu
ovih promjena ističe se činjenica da se
ona nekada javlja kod članova iste
porodice. Ovdje se vjerovatno radi samo
o predispoziciji za nastanak afti.
Bolesnici čiji su roditelji imali afte
imaju 90% veću čansu da ih dobiju; |
|
- |
endokrini poremećaji
- od kojih se posebno ističe poremećaj u
funkciji polnih žlijezdi. Smatra se da
postoji direktna veza između nivoa
progesterona u krvi i aftoznih lezija,
što potvrđuje i činjenica da se afte
češće javljaju kod žena u pubertetu; |
 |
|
- |
psihogeni faktor
- smatra se da briga, napetost ili
frustracija može da na određen način
izazove skupljanje krvnih sudova u
ustima, što dovodi do lokalne nekroze i
stvaranja afti; |
|
- |
bakterijske i virusne infekcije
- mišljenje je da afte mogu biti
izazvane nekim bakterijama odnosno
virusima. Okrivljuju se Esherichia colli i
Herpes simplex virus. Sa druge
strane postoje brojna istraživanja koja
negiraju ovakve tvrdnje; |
|
- |
alergija
- veliki broj dokaza upućuje na to da su
afte alergijske prirode. Međutim ni ova
teorija ne može objasniti nastanak
promjena kod nekih bolesnika kod kojih
je alergija bila isključena; |
|
 |
Afta predstavlja čir kružnog ili ovalnog
oblika koji je od okoline jasno
ograničen zonom u obliku crvenog
prstena. Ivice čira su pravilne i oštre.
Dno je prekriveno slojem fibrina,
žućkaste boje. Ukoliko se te naslag
uklone, nastje krvavljenje. |
|
Ove lezije su izrazito bolne. Bolovi se
pojačavaju prilikom govora, ishrani kao
i pri svakom pokretu obraznih mišića.
|
|
Prije pojave afte mogu se javiti neki
predkazujući znaci. Na mjestu gdje će se
pojaviti afta bolesnici osjećaju
izvjesno pečenje i nelagodnost, poslije
čega se javlja crvenilo i otok. Afte mogu
biti različitih veličina. One se kreću
od veličine zrna prosa pa do veličine
metalnog novca. |
|
Afte najčešće traju do 15 dana i
zaraščuju lagano. U nekim slučajevima
one traju 3 dana dok u nekim mogu
trajati i do 30 dana. Zarastanje ide od
periferije ka centru i ne ostavlja
ožiljke. Aftozne promjene su povratne.
Recidivi su različite dužine a periodi
bez aftoznih lezija mogu trajati po
nekoliko mjeseci, i duže. Same afte nisu
praćene sistemskim simptomima. Izuzetno
rijetko može doći do temperature,
drhtavice i pojačane
salivacije. |
|
Promjene se lokalizuju na skoro
svim djelovima usne duplje.
Najčešće se javljaju na sledećim
mjestima: |
|
- |
vrh i ivice jezika (24%); |
|
|
- |
sluzokoža obraza (23%); |
 |
|
- |
sluzokoža usana (22%); |
|
- |
donji forniks (17%); |
|
- |
gornji forniks (2%); |
|
- |
meko nepce (6%); |
|
- |
pod usne duplje (3%); |
|
- |
frenulum jezika (2%); |
|
|
- |
desni (1%). |
|
|
Liječenje |
|
U liječenju aftoznih promjena
koriste se brojna sredstva i
načini liječenja. Na žalost nije
pronađen ni jedan lijek niti
način liječenja kojim se afte
mogu uspješno izliječiti. U
terapiji se uglavnom koriste
simpomatski lijekovi čiji je
jedini cilj da se ublaže
simptomi koji prate afte. U te
svrhe su se pokazali dobro
preparati koji u sebi sadrže
konbinaciju kortikosteroida i
antibiotika (Geokorton i
sl.). |
|
|
|
|
| |
|
Kandida
|
 |
Kandidijazu (monilijaza), u narodu poznatiju kao
mlečac, izaziva gljivica Candida albicans.
Ova gljivica se nalazi u zdravoj usnoj duplji i
ne izaziva nikakve patološke promjene. Tek kada
se stvore uslovi ona postaje patogena. Postoje
brojni faktori koji utiču na patogenost kandide.
To su, između ostalog: smanjena lokalna
otpornost tkiva u ustima (leukemija,
dijabetičari, neka oboljenja digestivnog trakta,
AIDS), loša oralna higijena, duga primjena
antibiotika i liječenje citostaticima i
radioterapijom. |
|
Kandida
NIJE
zarazno oboljenje. Razlikuju se dva osnovna
oblika kandide, i to: kandida novorođenčadi i
kandida odraslih, koja se može javiti u akutnoj
i hroničnoj formi. |
|
Kandidijaza novorođenčadi |
|
 |
Kandidijaza novorođenčadi se može javiti u
epidemijama, gdje se djeca inficiraju putem
porođajnih puteva majki koje su imale
kandidiajzu. Ova infekcija nastaje i preko
pelena i predmeta za ishranu. Ove epidemije su
moguće jer je u novorođenčadi neusklađeno
lučenje pljuvačke, a uz to je i otežano
samočišćenje usta. |
|
Kandida kod ovih bolesnika se manifestuje u vidu
sivobijelih naslaga, koje se javljaju svuda po
usnoj duplji. Najizraženiji su na jeziku, dok se
ređe javljaju na obrazu i tvrdom nepcu. One se
lako skidaju ali se poslije nekoliko sati
stvaraju nove. Te naslage zapravo predstavljaju
kolonije Candide albicans. Nalsage je
najbolje skidati pomoću štapića na kome je
namotana vata. Poslije skidanja ovih naslaga
ostaju izrazito crvena mjesta. |
|
Oralna kandidijaza odojčadi je praćena i
subjektivnim tegobama tj. pri dojenju i
vještačkoj ishrani beba plače i odbija hranu. |
|
|
|
Akutna kandidijaza odraslih |
|
Klinička slika akutne
kandidijaze zavisi prije svega od lokalizacije
gdje se promjene javljaju. Najčešće promjene se
javljaju na usnama, jeziku i tvrdom nepcu. |
|
-
Na usnama se najčešće javljaju na uglovima
usana, i to uglavnom na jednoj strani, ređe
obostrano. Ovo se uglavnom javlja kod osoba koje
nose proteze. Na sluzokoži se javlja crvenilo na
kojoj se mogu javiti linijske ranice. One su
prekrivene žućkastim naslagama. Prisutan je i
bol koji se potencira pri postavljanju i vađenju
proteza iz usta; |
 |
 |
- Na jeziku se u toku akutne kandidijaze
javljaju sivobijele naslage. One su
najobilnije u srednjoj i zadnjoj trećini
jezika. Ove naslage, usled prebojenosti
hranom, mogu biti žućkaste, crne ili
neke druge boje. Izražen je neprijetan
zadah iz usta, pogotovo u jutarnjim
časovima. Pacijenti rijetko imaju
subjektivne smetnje; |
|
|
- Na tvrdom nepcu ona se manifestuje u vidu
zapaljenja i sivobjeličastim naslagama, koje se
javljaju samo mjestimično. Njihovim skidanjem
ostaju osetljive crvene erozije, koje mogu da
krvave. Promjene na nepcu se javljaju samo kod
bolesnika koji nose proteze. Crvenilo koje se
javlja poklapa se sa proteznom pločom. |
 |
| |
|
Hronična kandidijaza odraslih |
|
 |
Hronična kandida se manifestuje zapaljenjem
epitela. Po koži se javljaju sivobijele
granulacije. Te granulacije su često spojene za
epitel i veoma tečko se skidaju. |
|
Hronična kandidijaza se češće javlja u ženske
djece u ranoj mladosti i to se javlja kao
familijarna bolest. Ona se može javiti samo u
usnoj duplji, ali i po koži lica i oko noktiju.
|
|
Liječenje |
|
Terapija je usmjerena u dva pravca, i to u
djelovanje na uzročnik (Candida albiucans)
i otklanjanju faktora koji olakšavaju nastanak
kandidijaze. Takođe se u terapiji uključuju i
simptomatska sredstva. |
|
 |
U
djelovanju na Candidu albicans koriste se
fungicidna sredstva tj. sredstva koja uništavaju
gljivice. Uglavnom se u te svrhe koristi
Nystatin, koji može biti u vidu rastvora i
dražeja. Rastvor se koristi tako što se 3 do 4
puta u toku dana, na oboljelo mjesto, aplikuje
po 35 kapi ovog rastvora. On se može koristiti i
tako što pacijent uzme kafenu kašičicu ovog
rastvora i nježno promućka u trajanju od 1
minuta. Dražeje se koriste tako što pacijenti 3
do 4 puta u toku dana rastvore po jednu dražeju
u ustima. Rastvaranje dražeje traje oko 30
minuta. |
|
Ukoliko anttimikotici ne daju željene rezultate,
onda se obolela mjesta premazuju gelom
metronidazola (Metrol gel, Orvagil).
Takođe se uspješno koriste i preparati joda.
Najčešće se koristi Betadin. Ukoliko je u
pitanju akutna kandidijaza, onda terapija traje
2 nedelje. Kod hronične ona može da traje i više
od 5 nedelja. |
 |
|
U
otklanjanju faktora koji favorizuju kandidu
pribjegava se izradi novih proteza,
uspostavljanju normalne higijene usta i
liječenje opštih oboljenja (dijabetes). Kao
privremena simptomatska terapija pacijenti mogu
da ispiraju usta sa rastvorom sode bikarbone. U
slučaju manifestnih kandidijaza potrebno je
promijeniti kontraceptivna sredstva. |
|
Od
simptomatske terapije, osim sode bikarbone,
koriste se i rastvori kamilice i arnike. |
|
|
| |
|
Promjena izgleda usana
|
U toku nekih oboljenja i
patoloških stanja, na usnama nastaju
karakteristične promjene. Ove promjene imaju
veliku dijagnostičku važnost jer pomažu u
dijagnozi velikog broja opštih oboljenja.
Morfološke promjene na usnama odnose se na: |
 |
|
|
|
Promjene boje
usana
Usne su normalno
svijetlo-ružičaste boje. Boja gornje i donje
usne je obično ista. Gornja usna može
biti nešto svijetlija. Ovaj fenomen se
objašnjava velikom izlonešću donje usne
spoljašnjim faktorima.
|
|
Zbog tankog epitela i
vrlo dobre prokrvljenosti lako nastaju
promjene boje. Tako mogu nastati sledeće
promjene: |
|
Žuta boja |
- |
|
nastaje u toku žutice.
Ova promjena je
najuočljivija na
beonjačama a boja se
mijenja i na sluzokoži
usne duplje. |
|
Kod trudnica se takođe
mogu javiti žute mrlje.
Ove mrlje su nepravilnog
oblika, i veličine do 2
cm. Nastaju u oko 70%
trudnica. |
|
Neke
kiseline (pikrinska) i
lijekovi (aterbin)
takođe mogu izazvati
žute mrlje na usnama.
Slična obojenost nastaje
i kod pušača. |
|
|
Crvenilo usana |
- |
nastaje u toku reakcija
krvnih sudova u toku
zapaljenja. To se događa
kod nekih heilitisa,
poslije opekotina na
usni i sl. |
|
Intezivno crvenilo usana
nastaje kod
poliglobulije tj. kod
izrazitog oslobađanja
eritrocita u perifernu
cirkulaciju. |
|
Slične promjene na
usnama nastaju i kod
povećanog pritiska, kao
i u obolelih od ciroze
jetre. Plameno crvena
boja prati i povećanje
tjelesne temperatue i
nedostatak vitamina
grupe B. |
|
Slična prebojenost
nastaje i poslije
dugotrajne terapije
kortiko-steroidima. |
|
Smeđa boja |
- |
javlja se pri izuzetno
teškim stanjima, kao što
su tuberkuloza, karcinomi
i druga teška
oboljenja.
Ovakva boja nastaje i u
žena za vrijeme
klimaksa. |
|
Smeđa boja usana nastaje
za vrijeme sunčanja gdje
UV zraci stimuliraju
stvaranje pigmenta.
Ovakva prebojenost je
simetrična i javlja se
na obije usne. Neki put
se dešava da donja usna,
zbog veće izloženosti,
dobije tamniji ton. |
|
Zamućene usne |
- |
nastaju uslijed izražene
hiperkeratoze (povećano
stvaranje epitela) koje
nastaje zbog mehaničkih
iritacija. To nije prava
prebojenost usne već
samo dolazi do
zamućenosti. |
|
Ovakve usne nastaju i
pod dejstvom nepovoljnih
klimatksih uslova
(povećane temperature,
vjetrovi, izrazito suv
vazduh, sunce i sl.). |
|
Zamućenost mogu izazvati
i jaki začini, pušenje
itd. Javlja se i zbog
nedostatka vitamina A. |
|
Blijede usne |
- |
prate sva oboljenja i
stanja u kome nastaje smanjenje
ukupnog broja crvenih krvnih
zrnaca. |
|
One se javljaju pri
krvavljenju poslije
velikih povreda a
intezitet blijedila
zavisi i od stepena
krvavljenja. |
|
Plavičasta obojenost |
- |
nastaje kod radnika koji dolaze
u kontakt sa sumpor-dioksidom.
Ovo se događa u radnika
zaposlenih u proizvodnji
sumprone kiseline, cementari i
sl. |
|
Ljubičasta obojenost |
- |
predstavlja hipoksiju. Ta se boja
javlja kod srčanih dekompezacija
i predstavlja veoma važan
dijagnostićki znak |
|
Crne mrlje i tamna prebojenost |
- |
nastaje uglavnom kod radnika
koji su zaposleni u rudnicima
uglja. Takođe se može javiti kod
dimničara kao i radnika
zaposlenih u preradi gvožđa. |
|
Tamne pigmentacije |
- |
nastaju usled intezivne
produkcije melanina (pigmenta
kože) koji nastaje usled
nedostatka vitamina B, Ci PP
vitamina. Ova promjena najčešće
nastaje u žena između 30-ih i 50-ih
godina života. |
|
Smeđo-crvena obojenost |
- |
nastaje uglavnom u vidu
mrlja (ređe čitave usne)
i nastaju poslije većih
unutrašnjih krvavljenja.
Ova boja nastaje od
produkata nastalih usled
raspadanja eritrocita. |
|
Bijele mrlje |
- |
na usnama nastaje za
vrijeme leukoplakije kao
posledica intezivnog
stvaranja epitela na
površini. Ovakve mrlje
se javljaju kod pušača.
To se događa na onom
mjestu gdje pušač drži
cigaretu. Kod Lichen
planus-a mrlje su u
vidu mreže.
|
|
Bijele mrlje na usnama
mogu izazvati i
salicilati (Aspirin i
sl.) kao i koncentrovani
rastvor
vodonik-peroksida.
|
|
Ove mrlje nastaju i
poslije povrede usana,
opekotina ili hemijskih
oštećenja. Ovakve mrlje
predstavljaju ožiljke
koji mogu biti praćeni
deformacijom usne. |
|
|
|
Promjene
površinske strukture
Usne imaju
karakterističnu površinsku strukturu.
Rumeni dio usana ima jedva naznačene
poprečne brazde. Dubina ovih brazdi
zavisi od starosti. U mladih su neznatno
izražene dok se u starijih osoba sve
više produbljuju. To produbljivanje
nastaje usled smanjenja masnog tkiva kao
i zbog gubitka tonusa mišića. |
|
Brojni su uzroci koji
mogu izazvati promjenu površinske
strukture i gubitak ovih brazdi. Tu,
prije svega, dolaze u obzir svi agensi
koji dovode do uvećanja usana. Tada usna
postaje glatka a brazde se potpuno gube.
To se događa i kod nekih heilita
(sunčani, žljezdani,
Melkersson-Rosenthal-ov sindrom
i
dr.) |
|
Promjena površinske
strukture sa gubitkom brazda najčešće je
praćena i promjenom boje u smislu jače
ili slabije izraženog crvenila. Samo se
rijetko ove promjene dešavaju bez
promjene boje usana. |
|
|
Promjene
veličine usana
Pod izvjesnim
patološkim uslovima može doći i do promjene
veličine usana. Ove promjene se odnose kako na
povećanje, tako i na smanjenje usana.
|
Uvećanje usana |
- |
nastaje usled otoka ili nekog
zapaljenja i hiperplazije tkiva.
Ređe uvećanje nastaje usled
tumora. |
| |
|
Uvećanje usana usled otoka
reverzibilne je prirode, dok je
uvećanje usled hiperplazije
gotovo uvijek nepovratno. Takvo
uvećanje nastje u toku
Melkersson-Rosenthal-ovog
sindroma. Ova promjena je
uglavnom simetrična, mada može
biti zahvaćena samo jedna usna.
|
| |
|
Uvećanje je uvijek praćeno i
promjenom površinske strukture.
Tada usna postaje potpuno
glatka. |
|
Smanjenje usana |
- |
može nastati poslije nekih
opekotina, većih trauma ili
radio-aktivnog zračenja.
Najčešće su praćene
deformitetima usana koji nastaju
usled povlačenja ožiljka. |
| |
|
Ukoliko nastanu promjene u koži
ili mišićima lica onda se može
smanjiti i usneni otvor. |
|
|
|
|
|
|
|
 |
|
Rečnik nepoznatih
izraza |
|
Početna |
|
|
|
 |
|
|