|
|
|
Bolesti mekih tkiva
|
|
Oboljenja usana
|
 |
Suve usne ili
ljuspasti heilitis prestavlja najčešće
oboljenje usana. Promjene su najčešće na
donjoj usni. |
|
Za nastanak ovog oboljenja najviše se
krive loše navike (pušenje, grickanje
usana, vlaženje usana i sl.). Kao
dodatni faktori mogu biti nedostatak B
vitamina, izloženost suncu, vjetar. |
|
Promjene se javljaju u vidu skidanja
gornjeg sloja sluzokože i to u vidu
ljuspica (po čemu je oboljenje i dobilo
ime). Bolesnici imaju osjećaj sušenja
usana uslijed čega ih stalno vlaže, što
još više pogoršava bolest.
|
|
Liječenje |
|
Ovo oboljenje je veoma uporno na
tarepiju. Obolele usne treba zaštiti te
se spog toga mažu sa mastima (Borogal)
koje će ujedno u ukloniti osjećaj
suvoće. |
|
|
 |
Sunčani
heilitis se češće javlja u mladosti
i ima stalne sezonske recidive. Muškarci
su više zahvaćeni. |
|
Ovo obljenje, kao što mu i samo ime
kaže, izaziva sunce tj. njegovo
zračenje. Kao dodatni faktori spadaju
niska vlažnost, suvi vjetar, pješčana
prašina i sl. Najčešće se javlja kod
radnika izloženih suncu. |
|
Bolest se javalja u dvije forme.
Akutna forma se karakteriše
pojavom plikova po usnama.
Njihovim prskanjem nastaju rane
koje su prekrivene žućkastom
krustom i veoma su bolne.
Hronična forma (koja je češća)
koja se odlikuje istim
simptomima samo u blažem obliku
i sa izraženom deskvamacijom
(stvaranje ljuspica). Ova forma
ostavlja ožiljke na usnama (koji
su u vidu bijelih linija).
|
|
Liječenje |
|
Bolesnik
treba da izbjegava sunce ili da
nosi neku zaštitu. Koriste se
masti koje sadrže Salol i koja
se nanosi u debelom sloju
nekoliko puta u toku dana. |
|
|
 |
Alergijski heilitis nastaje
kao posledica alergijske
reakcije na neke od sastojaka
ruža za usne. Ređe su u pitanju
neke druge supstance. |
|
Ove promjene se uglavnom
javljaju kod mlađih žena. Bolest
počinje veoma burno, sa otokom i
crvenilom obije usne. Mogu se
javiti plikovi čijim prskanjem
nastaju ranjave površine. |
|
Od subjektivnih simptoma
pacijenti se žale na žarenje i
pečenje usana. |
|
Liječenje |
|
Prva mjera u liječenju jeste
uklanjanje materije koja je i
izazvala alergiju. Usne treba
premazati antihistaminicima koji
se nanose u vidu masti. |
|
|
|
Klimakterični heilitis je oboljenje
koje se isključivo javlja kod žena u
klimakterijumu. |
 |
|
Ovbolijevaju obije usne istovremeno.
Promjene na njima su dosta slične
ljuspastom heilitisu. |
|
Pacijenti imaju, pored smanjene
pokretljivosti usana, i subjektivan
osjećaj sušenja usana.
|
|
Liječenje |
|
Terapija ovog oboljenja je simptomatska.
U te svrhe se koriste indiferentne masti
koje uklanjaju osjećaj suvih usana. |
|
|
Žljezdani heilitis je
oboljenje kojem još nije nađen
uzrok. U nekim slučajevima
je opisana porodična pojava
oboljenja. |
 |
|
Bolest prestavlja uvećanje
sitnih pljuvačnih žlijezda u
sluzokoži usana. To uvećanje se
češće sreće na sredini donje
usne, dok znatno ređe može biti
i na gornjoj. |
|
Obolele usne su uvećane i bolne.
Bol se potencira pri jelu i
govoru. |
|
Liječenje |
|
Liječenje se sprovodi
antibioticima i rendgenskim
zračenjim. Koristi se Penicilin
koji se aplikuje elektroforezom
svakodnevno u trajanju od 10
dana. |
|
|
Heilitis na uglovima usana
može biti izazvan mnogim
faktorima. Kao najčešći pominju
se: |
 |
|
- atrofija mišića, |
|
- gubitak visine zagrižaja usled
gubitka zuba (uglavnom kod
starijih ljudi), |
|
- loše urađene totalne proteze, |
|
- povreda usana u toku
stomatoloških intervencija, |
|
- infekcije nekim bakterijama i
gljivama (Candida Albicans), |
|
- nedostatak vitamina B9
i B12 . |
|
Oboljenje se uglavnom javlja
obostrano. Počinju crvenilom na
uglovima usana koje se polako
širi. Na takvoj površini se od
uglova usana ka koži lica
stvaraju fisure, koje neki put
mogu imati i krvave kruste. |
|
Obolele osobe imaju osjećaj
blagog peckanja u uglovima
usana, kao i bola pri govoru i
žvakanju. Ovakvo stanje može
trajati godinama. |
|
Liječenje |
|
Liječenje obuhvata uklanjanje
faktora koji ga je i izazavao. U
slučaju da je došlo do pojave
infekcije koriste se antibiotske
masti. Ukoliko se utvrdi
prisudstvo Candidae Albicans
koriste se antimikotici (takođe
u vidu masti). |
|
|
|
 |
|
Na vrh |
|
|
|
|
|
Oboljenja jezika
| |
Stečena oboljenja jezika |
Promjene u pokrivaču jezika |
|
| |
Razvojne anomalije jezika |
Pekući jezik |
|
| |
|
Stečena oboljenja jezika
Geografski jezik
|
 |
|
Ovo oboljenje se
javlja češće kod
djece i dva puta
češće u osoba
ženskog pola
nego u
muškaraca. |
|
Etiologija je
nepoznata. Kao
mogući razlozi
navode se:
alegije,
nasleđe,
anemije,
neodgovarajući
stomatološki
radovi i neki
psihosomatski
faktori (jak
stres). |
|
Klinička slika
se odlikuje
kružnim
promjenama koje
se javljaju na
gornjoj površini
jezika. U centru
su intezivno
crvene dok su na
ivicama žute.
Ove promjene se
šire ka
periferiji i
kada se pojave
nove može doći
do njihovog
spajanja. Tako
se stvaraju
vijugave linije
koje podsjećaju
na geografsku
kartu, po čemu
je oboljenje i
dobilo ime.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje se
sastoji u
otklanjanju
uzroka koje je
dovelo do
stvaranja
oboljenja. |
|
Crni jezik
|
 |
|
Poznato još kao
i dlakavi ili
čupavi jezik,
ovo oboljenje se
najčešće javlja
kod mlađih
muškaraca. |
|
Etiologija nije
poznata. Smatra
se da izazivači
promjena mogu
biti duga
upotreba
antibiotika,
loša higijena,
neke bakterije i
gljive,
prevelika
upotreba kafe i
duvana i
dijabetes. |
|
Klinička slika
oboljenja je
specifična.
Osnovnu promjenu
čine uvećane
končaste papile
koje se nalaze
na centralnom
dijelu gornje
površine jezika.
Mogu biti
obojene
(najčešće mrke
boje) mada mogu
bite i bijele.
Uvećane papile
liče na vlasi
kose. One
obrazuju na
jeziku crnu
ploču ovalnog
ili trouglastog
oblika.
Bolesnici nemaju
tegoba.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje
najčešće nije ni
potrebno jer
bolest prolazi
spontano.
Uvećane papile
moguće je
ukloniti
četkicama. |
|
Zapaljenje papila jezika
|
 |
|
Relativno česta
bolest. Javlja
se najčešće u
osoba srednjih
godina, bez
obzira na pol. |
|
Etiologija ove
bolesti je
utvrđena. Ona
prestavlja
zapaljenje i
uvećanje
listastih papila
koje je
prouzrokovano
lokalnim
iritacijama od
destruiranih
zuba i loših
protetskih
radova.
|
|
Kliničke
promjene su
ograničene na
bočnu stranu
jezika, gdje se
uvećane papile
vide u vidu
glatkih i
tamnocrvenih
čvorića. Bolovi
se javljaju pri
jelu i govoru te
su i pokreti
jezika
ograničeni.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje se
sastoji u
uklanjanju
iritacije. |
|
|
|
|
Razvojne anomalije jezika
|
Izbrazdan jezik |
|
 |
|
Ovo je najčešća
anomalija
jezika. Nekada
se javlja
zajedno sa
geografskim
jezikom.
|
|
Sve brazde na
jeziku, ili samo
neke,
produbljene su.
Raspored
produbljenih
brazdi može biti
različit i
stvorena šara
podsjeća na
skrotum, list
ili mozak. One
takođe mogu biti
postavljene
uzdužno i
poprečno. Ovakvo
stanje se može
javiti u sklopu
nekih oboljenja
(Melkerson
Rosenthal
sindrom, deficit
vitamina B,
dijabetes,
anemija). |
|
Bolesnici sa
ovom anomalijom
nemaju nikakvih
tegoba. Događa
se da pacijenti
nisu ni svejsni
ove anomalije
dok se ne
otkrije
pregledom kod
stomatologa.
|
|
Liječenje |
|
Liječenje nije
potrebno.
Ukoliko dođe do
infekcije onda
se usta ispiraju
sa nekim
antiseptičnim
rastvorom (3%
vodonik
peroksid). Vrlo
efikasno je i
ispiranje sa
čajem od
kamilice i
žalfije (koji
moraju biti
svježe
pripremljeni).
|
|
|
Romboidni glosit |
|
 |
|
Ovo oboljenje je
posledica
nepotpunog
srastanja bočnih
polovina jezika
u periodu
embrionalnog
razvoja. Usled
toga se u
srednjoj liniji
na spoju srednje
i zadnje trećine
jezika stvara
površina ovalnog
ili romboidnog
oblika ispod
nivoa okolne
sluzokože. Ono
je bez
papilarnog
pokrivača i može
biti: ružičaste,
crvene,
tamnocrvene,
žućkaste i
sivobijele boje.
Glatke je
površine. U
novije vrijeme
se smatra da se
ovakva pojava
može javiti
usled duge
infekcije
kandidom te se
preporučuje i
uzimanje brisa,
mada pojava
kandide može
biti i
sekudarna. |
|
Osobe sa
romboidnim
glositom
uglavnom nemaju
tegoba. Vrlo
rijetko su
izražene
senzacije u vidu
pečenja, koje se
javljaju pri
pušenju ili
upotrebi
začinjene hrane.
Ove pojave kod
nekih osoba mogu
biti uzrok
pojave
kancerofobije.
|
|
Liječenje |
|
Romboidni glosit
se otkriva
slučajno.
Liječenje nije
potrebno. |
|
|
Uvećan jezik |
|
 |
|
Uvećan jezik
može biti
razvojna ili
stečena
anomalija.
|
|
U toku života
uvećan jezik se
može javiti kod
alergijskih
reakcija,
benignih i
malignih tumora
jezika, nekih
hormonskih
poremećaja, u
sklopu Melkerson
- Rosenthal
sindroma, kao i
kod drugih
poremećaja. |
|
Subjektivne
tegobe i
posledice do
kojih može doći
zavise od toga
koliko je jezik
uvećan, kada se
uvečanje javilo,
koliko traje,
kao i od uzrasta
bolesnika. |
|
Razvojna i
stečena uvećanja
jezika mogu
dovesti do
pomjeranja zuba
upolje kao i do
pojave razmaka
između njih
(dijasteme).
Izraženo uvećan
jezik bolesniku
otežava govor. U
nekim
slučajevima
jezik je toliko
uvećan da
bolesnici ne
mogu potpuno
zatvoriti usta,
te su ona stalno
polu otvorena. |
|
Liječenje |
|
Terapija zavisi
od uzroka
bolesti. Ukoliko
je uvećanje
malo, terapija
nije potrebna. |
|
|
 |
Račvast jezik |
|
Rascijepljen ili
račvasti jezik
prestavlja razvojnu
anomaliju nastalu usled
nepotpunog srastanja
bočnih polovina jezika.
Ona je uglavnom izražena
na vrhu, mada može biti
lokalizovana i na tijelu
jezika. Usled toga jezik
je račvast i po izgledu
podsjeća na jezik
gmizavaca. Sve funkcije
jezika mogu biti
poremećene. |
|
Liječenje |
|
Terapija ove anomalije
je isključivo hirurška. |
|
|
|
|
Promjene u pokrivaču jezika
|
Hipertrofija jezičnog
pokrivača |
|
 |
|
Uvećanje ili
hipertroija
jezičnog
pokrivača,
poznat kao
obložen jezik,
je dosta
varijabilna
promjena, čak i
u toku jednog
dana.
Najizraženija je
ujutro a
smanjuje se
konzumiranjem
hrane. Može biti
izazvana mnogim
faktorima: |
|
- febrilne
bolesti tj.
bolesti praćene
visokom
temperaturom,
pri čemu
hipertrofija
nastaje usled
dehidratacije; |
|
- kašasta i
tečna hrana; |
|
- loša oralna
higijena; |
|
- smanjeno
lučenje
pljuvačke; |
|
- disanje na
usta; |
|
- menstruacija; |
|
- trudnoća,
naročito u prvim
mjesecima
trudnoće; |
|
- razni lijekovi
- salicilati,
atropi,
beladona,
efedrin i dr; |
|
Najhomogenije
naslage su na
bazi jezika.
Mobilni dio
jezika ima
znatno manje
naslaga, dok vrh
jezika po
pravilu uopšte
nije obložen. |
|
Naslage su
uglavnom žuto
bjeličaste, ali
mogu biti
obojene od
hrane, lijekova
i bakterija, te
postaju: mrke,
ljubičaste,
žute, plave i
dr. |
|
Liječenje |
|
Liječenje se
sastoji u
uspostavljanju
dobre oralne
higijene i
uklanjanje
uzroka koji su i
doveli do
stvaranja istog. |
|
|
Atrofija
jezičnog
pokrivača |
|
 |
|
Smanjenje
odnosno atrofija
jezičnog
pokrivača je
relativno česta
pojava i može
biti djelimična,
kada zahvata
samo dio jezika,
i potpuna, kada
je čitav jezik
zahvaćen. |
|
Ukoliko su
zahvaćeni samo
pojedini djelovi
jezika onda su
najčešće lokalni
faktori izazvali
oboljenje. Kod
potpune atrofije
u pitanju su
najčešće opšti
faktori.
|
|
Brojni su uzroci
atrofije. Smatra
se da su uzroci
atrofije
najčešće sledeći
faktori: |
|
- hipohromna
anemija (nastala
usled nedostatka
gvožđa), kao i
kod drugih
anemija; |
|
- nedostatak
vitamina B grupe
(B1, B2, B12 i
PP faktora) |
|
- autoimune
bolesti kao što
su: Sjörgenov,
Plummer-Vilsonov
sindrom,
sklerodermija i
dr; |
|
-
hormonski
poremećaji bilo
koje etiologije; |
|
- neki lijekovi,
kao npr.
antimalarici,
barbiturati,
antibiotici,
kortikosteroidi,
antikonvulzivna
sredstva; |
|
Klinička slija
smanjena
jezičnog
pokrivača je
ista bez obzira
na agense koji
su je izazvali.
Na mjestima gdje
se pokrivač
potpuno gubi
jezik je
osjetljiv
mehaničke,
hemijske i
termičke
nadražaje. Usled
gubitka papila
dolazi do
smanjenja čula
ukusa (pogotova
na slatko i
slano). Kod
potpune atrofije
pokrivača čitava
gornja površina
jezika je glatka
i sjajna, kao
polirana |
|
Liječenje |
|
Liječenje
obuhvata
liječenje
osnovne bolesti
i uklanjanje
faktora koji su
doveli do
atrofije. Ove
promjene su
reverzibilne.
|
|
|
|
|
 |
|
Na vrh |
|
|
|
| |
|
Oboljenja desni
| |
Površinski gingivit |
Fibromatozni gingivit |
|
| |
Hiperplastični gingivit |
Ulcero-nekrotični gingivit |
|
| |
|
 |
Površni ili kataralni gingivit
je veoma rašireno
oboljenje, naročito kod djece i
mladih. Smatra se da
95%
ukupne populacije pati od
nekog oboljenja gingive. |
|
Osnovni uzrok nastanka ovog
gingivita jeste dentalni plak.
Loša oralna higijena, zubni
kamenac, loši stomatološki
radovi (plombe i proteze),
predstavljaju favorizujuće
faktore za nastanak ovog
oboljenja, jer potpomažu
nastanak dentalnog plaka. |
|
Oboljenje se karakteriše
crvenilom i otokom gingive oko
vrata zuba. Ona je glatke
konzistencije i može da krvavi
pri pranju zuba ili konzumiranja
čvršće hrane. |
|
Liječenje |
|
Liječenje se sastoji u
mehaničkom uklanjanju dentalnog
plaka i odsrtanjivanju
favorizujućih faktora. Takođe se
mogu upotrebljavati preparati sa
hlorheksidin glukonatom (Hibideks,
Hexoral i sl.) |
|
Značaj ovog oboljenja jeste što
on ujedno predstavlja i početni
stadijum parodontopatije. |
|
|
Etiologija fibromatoznog
gingivita nije u potpunosti
razjašnjena. Smatra se da može
biti nasledna. Najčešće
obolevaju djeca od 8 do 12
godina starosti. |
 |
|
U toku ovog, relativno rijetkog,
oboljenja dolazi do izrazite
hiperplazije gingive. Bolest ima
izrazito hroničan tok.
Fibromatozni gingivit uz
postepeno uvećanje gingive traje
veoma dugo. Gingiva je veoma
uvećana, bleđa od normalne,
čvršće je konzistencije i bez
inflamacije je. Ona je
nekad toliko uvećana da pokriva
zube. Bolesnici mogu imati
smetnje pri žvakanju i govoru.
Zbog toga pacijenti često drže
usta poluotvorena. Ovakav
gingiva može prouzrokovati
pomjeranje zuba. |
|
Liječenje |
|
Liječenje ovog gingivita je
isključivo hiruršo
(gingivoplastika).
Postoperativni recidivi su dosta
česti. |
|
|
 |
Ova vrsta gingivita je relativno
rijetka, i češće se javlja kod
mlađih osoba. Praćeno je
inflamacijom gingive. |
|
Nastaje uglavnom pod uticajem
lokalnih, ređe opštih faktora.
Od lokalnih to su prije svega
dentalni plak, izrotirani zubi,
disanje na usta, loša oralna
higijena i neadekvatni
stomatološki radovi. Od opštih
faktora to je upotreba nekih
lijekova, prije svega
hidantoinskih preparata koji se
koriste u liječenju epilepsije (Hydanphen,
Hydantal, Zentradil i
sl.). |
|
Uvećanje najčešće zahvata
gingivu u predjeli
prednjih zuba sa labijalne
strane (strane prema usni).
Gingiva je uvećana i u cjelini
crvena. One postaju poluloptaste
nejednako uvećane i
nesimetrične. Takva gingiva lako
kravavi pri pranju zuba i
žvakanju. Pacijenti mogu imati
subjektivan osjećaj stranog
tijela između zuba. Usled
pritiska može doći do pomjeranja
zuba. |
|
Liječenje |
|
Liječenje podrazumijeva
mehaničko uklanjanje dentalnog
plaka i lokalnu primjenu
hlorheksidina. Uvećana gingiva
se uklanja hirurški. Ukoliko je
gingivit izazvan upotrebom nekih
lijekova, onda uz lokalnu
terapiju treba prekiuti dalju
upotrebu tog lijeka. |
|
|
Ovaj gingivitis je relativno
često oboljenje koje se javlja
kod mlađih osoba. U toku ovog
oboljenja pojavljuju se ulcero -
nekrotične promjene na
gingivi. |
 |
|
Danas se smatra da su
prouzrokovači ovog oboljenja
dvije bakterije (Bacillus
fusiformis i Borrelia Vincenti).
Ovi organizmi se mogu naći i u
zdravim ustima. Faktori koji
omogućavaju njihovo patološko
djelovanje mogu biti lokalni i
opšti. Od lokalnih to su: plak,
loša higijena, pušenje i sl.,
dok su od opštih to AIDS,
deficit vitamina i dr. |
|
Bolest naglo počinje, i to sa
bolom u desnima. Prisutan je i
zadah iz usta, koje je posledica
raspadanja gingive. Uz to dolazi
i do zapaljenja. Desni su
izrazito crvene sa izrazitom
sklonošću ka krvavenju. Promjene
su pokrivene žućkastom ili
zeleno-sivom membranom. Često su
otečene i regionalne limfne
žlijezde. Bolesnici od bolova ne
mogu da jedu. |
|
Liječenje |
|
Liječenje uključuje primjenu
antibiotika (penicilina) i
blagih antiseptičkih rastvora
(hlorheksidin, hidrogen i sl.).
Bitno je da se liječenje otpočne
što prije jer se razoreno tkivo
gingive kasnije ne može
nadoknaditi. |
|
|
|
|
| |
|
Afte
|
Afta je povratna ulceracija, pravilnog, kružnog
ili ovalnog oblika, žućkastobijela, oivičena
crvenim prstenom koja se javlja u usnoj duplji.
Sama riječ afta potičeod starogrčke
riječi koja u prevodu znači pali ili gori.
|
|
Afte, pored oboljenja parodoncijuma, spadaju u
najčešća oboljenja usne duplje. Smatra se da
svaki peti čovjek, ili svaki drugi
dvadesetogodišnjak, boluje od ovih promjena.
Istraživanja su pokazala da je najveći broj
obolelih između 20. i 40. godine života. Poslije
40. pojava ove bolesti je sve ređa, da se one
poslije 60. skoro i ne javljaju. Afte su češće
kod žena nego kod mučkaraca, i to u odnosu 6:1.
|
 |
|
Uzrok afti je
NEPOZNAT.
Obimnim istraživanjima u svijetu došlo
se do saznanja da neki faktori ipak mogu
dovesti do aftoznih promjena. One se
mogu javiti u toku nekih anemija,
dijabeta, nekih oboljenja digestivnoh
trakta, kao i u toku SIDA-e. |
|
Na pojavu afti utiče hrana bogata
glutaminima. |
|
|
Od ostalih faktora koji imaju uticaja na
nastanak afti izdvajamo: |
|
- |
nasleđe - kao dokaz da nasleđe utiče na
pojavu ovih promjena ističe se činjenica
da se ona nekada javlja kod članova iste
porodice. Ovdje se vjerovatno radi samo
o predispoziciji za nastanak afti.
Bolesnici čiji su roditelji imali afte
imaju 90% veću čansu da ih dobiju; |
|
- |
endokrini poremećaji - od kojih se
posebno ističe poremećaj u funkciji
polnih žlijezdi. Smatra se da postoji
direktna veza između nivoa progesterona
u krvi i aftoznih lezija, što potvrđuje
i činjenica da se afte češće javljaju
kod žena u pubertetu; |
 |
|
- |
psihogeni faktor - smatra se da briga,
napetost ili frustracija može da na
određen način izazove skupljanje krvnih
sudova u ustima, što dovodi do lokalne
nekroze i stvaranja afti; |
|
- |
bakterijske i virusne infekcije -
mišljenje je da afte mogu biti izazvane
nekim bakterijama odnosno virusima.
Okrivljuju se Esherichia colli i
Herpes simplex virus. Sa druge
strane postoje brojna istraživanja koja
negiraju ovakve tvrdnje; |
|
- |
alergija - veliki broj dokaza upućuje na
to da su afte alergijske prirode.
Međutim ni ova teorija ne može objasniti
nastanak promjena kod nekih bolesnika
kod kojih je alergija bila isključena; |
|
 |
Afta predstavlja čir kružnog ili ovalnog
oblika koji je od okoline jasno
ograničen zonom u obliku crvenog
prstena. Ivice čira su pravilne i oštre.
Dno je prekriveno slojem fibrina,
žućkaste boje. Ukoliko se te naslag
uklone, nastje krvavljenje. |
|
Ove lezije su izrazito bolne. Bolovi se
pojačavaju prilikom govora, ishrani kao
i pri svakom pokretu obraznih mišića.
|
|
Prije pojave afte mogu se javiti neki
predkazujući znaci. Na mjestu gdje će se
pojaviti afta bolesnici osjećaju
izvjesno pečenje i nelagodnost, poslije
čega se javlja crvenilo i otok.Afte mogu
biti različitih veličina. One se kreću
od veličine zrna prosa pa do veličine
metalnog novca. |
|
Afte najčešće traju do 15 dana i
zaraščuju lagano. U nekim slučajevima
one traju 3 dana dok u nekim mogu
trajati i do 30 dana. Zarastanje ide od
periferije ka centru i ne ostavlja
ožiljke. Aftozne promjene su povratne.
Remisije su različite dužine a periodi
bez aftoznih lezija mogu trajati po
nekoliko mjeseci, i duže. Same afte nisu
praćene sistemskim simptomima. Izuzetno
rijetko može doći do temperature,
drhtavice i pojačane salivacije. |
|
Promjene se lokalizuju na skoro
svim djelovima usne duplje.
Najčešće se javljaju na sledećim
mjestima: |
|
- |
vrh i ivice jezika (24%); |
|
|
- |
sluzokoža obraza (23%); |
 |
|
- |
sluzokoža usana (22%); |
|
- |
donji forniks (17%); |
|
- |
gornji forniks (2%); |
|
- |
meko nepce (6%); |
|
- |
pod usne duplje (3%); |
|
- |
frenulum jezika (2%); |
|
|
- |
desni (1%). |
|
|
Liječenje |
|
U liječenju aftoznih promjena
koriste se brojna sredstva i
načini liječenja. Na žalost nije
pronađen ni jedan lijek niti
način liječenja kojim se afte
mogu uspješno izliječiti. U
terapiji se uglavnom koriste
simpomatski lijekovi čiji je
jedini cilj da se ublaže
simptomi koji prate afte. U te
svrhe su se pokazali dobro
preparati na bazi cinka, koji
ubrazavaju zarastanje sluzokože.
Takođe se mogu koristiti
preparati srebro-nitrata. |
|
|
|
|
| |
|
Kandida
|
 |
Kandidijazu (monilijaza), u narodu poznatiju kao
mlečac, izaziva gljivica Candida albicans.
Ova gljivica se nalazi u zdravoj usnoj duplji i
ne izaziva nikakve patološke promjene. Tek kada
se stvore uslovi ona postaje patogena. Postoje
brojni faktori koji utiču na patogenost kandide.
To su, između ostalog: smanjena lokalna
otpornost tkiva u ustima (leukemija,
dijabetičari, neka oboljenja digestivnog trakta,
AIDS), loša oralna higijena, duga primjena
antibiotika i liječenje citostaticima i
radioterapijom. |
|
Kandida
NIJE
zarazno oboljenje. Razlikuju se dva osnovna
oblika kandide, i to: kandida novorođenčadi i
kandida odraslih, koja se može javiti u akutnoj
i hroničnoj formi. |
|
Kandidijaza novorođenčadi |
|
 |
Kandidijaza novorođenčadi se može javiti u
epidemijama, gdje se djeca inficiraju putem
porođajnih puteva majki koje su imale
kandidiajzu. Ova infekcija nastaje i preko
pelena i predmeta za ishranu. Ove epidemije su
moguće jer je u novorođenčadi neusklađeno
lučenje pljuvačke, a uz to je i otežano
samočišćenje usta. |
|
Kandida kod ovih bolesnika se manifestuje u vidu
sivobijelih naslaga, koje se javljaju svuda po
usnoj duplji. Najizraženiji su na jeziku, dok se
ređe javljaju na obrazu i tvrdom nepcu. One se
lako skidaju ali se poslije nekoliko sati
stvaraju nove. Te naslage zapravo predstavljaju
kolonije Candide albicans. Nalsage je
najbolje skidati pomoću štapića na kome je
namotana vata. Poslije skidanja ovih naslaga
ostaju izrazito crvena mjesta. |
|
Oralna kandidijaza odojčadi je praćena i
subjektivnim tegobama tj. pri dojenju i
vještačkoj ishrani beba plače i odbija hranu. |
|
|
|
Akutna kandidijaza odraslih |
|
Klinička slika akutne
kandidijaze zavisi prije svega od lokalizacije
gdje se promjene javljaju. Najčešće promjene se
javljaju na usnama, jeziku i tvrdom nepcu. |
|
- Na usnama se najčešće javljaju na uglovima
usana, i to uglavnom na jednoj strani, ređe
obostrano. Ovo se uglavnom javlja kod osoba koje
nose proteze. Na sluzokoži se javlja crvenilo na
kojoj se mogu javiti linijske ranice. One su
prekrivene žućkastim naslagama. Prisutan je i
bol koji se potencira pri postavljanju i vađenju
proteza iz usta; |
 |
 |
- Na jeziku se u toku akutne kandidijaze
javljaju sivobijele naslage. One su najobilnije
u srednjoj i zadnjoj trećini jezika. Ove
naslage, usled prebojenosti hranom, mogu biti
žućkaste, crne ili neke druge boje. Izražen je
neprijetan zadah iz usta, pogotovo u jutarnjim
časovima. Pacijenti rijetko imaju subjektivne
smetnje; |
|
|
- Na tvrdom nepcu ona se manifestuje u vidu
zapaljenja i sivobjeličastim naslagama, koje se
javljaju samo mjestimično. Njihovim skidanjem
ostaju osetljive crvene erozije, koje mogu da
krvave. Promjene na nepcu se javljaju samo kod
bolesnika koji nose proteze. Crvenilo koje se
javlja poklapa se sa proteznom pločom. |
 |
| |
|
Hronična kandidijaza odraslih |
|
 |
Hronična kandida se manifestuje zapaljenjem
epitela. Po koži se javljaju sivobijele
granulacije. Te granulacije su često spojene za
epitel i veoma tečko se skidaju. |
|
Hronična kandidijaza se češće javlja u ženske
djece u ranoj mladosti i to se javlja kao
familijarna bolest. Ona se može javiti samo u
usnoj duplji, ali i po koži lica i oko noktiju.
|
|
Liječenje |
|
Terapija je usmjerena u dva pravca, i to u
djelovanje na uzročnik (Candida albiucans)
i otklanjanju faktora koji olakšavaju nastanak
kandidijaze. Takođe se u terapiji uključuju i
simptomatska sredstva. |
|
 |
U
djelovanju na Candidu albicans koriste se
fungicidna sredstva tj. sredstva koja uništavaju
gljivice. Uglavnom se u te svrhe koristi
Nystatin, koji može biti u vidu rastvora i
dražeja. Rastvor se koristi tako što se 3 do 4
puta u toku dana, na oboljelo mjesto, aplikuje
po 35 kapi ovog rastvora. On se može koristiti i
tako što pacijent uzme kafenu kašičicu ovog
rastvora i nježno promućka u trajanju od 1
minuta. Dražeje se koriste tako što pacijenti 3
do 4 puta u toku dana rastvore po jednu dražeju
u ustima. Rastvaranje dražeje traje oko 30
minuta. |
|
Ukoliko anttimikotici ne daju željene rezultate,
onda se obolela mjesta premazuju gelom
metronidazola (Metrol gel, Orvagil).
Takođe se uspješno koriste i preparati joda.
Najčešće se koristi Betadin. Ukoliko je u
pitanju akutna kandidijaza, onda terapija traje
2 nedelje. Kod hronične ona može da traje i više
od 5 nedelja. |
 |
|
U
otklanjanju faktora koji favorizuju kandidu
pribjegava se izradi novih proteza,
uspostavljanju normalne higijene usta i
liječenje opštih oboljenja (dijabetes). Kao
privremena simptomatska terapija pacijenti mogu
da ispiraju usta sa rastvorom sode bikarbone. U
slučaju manifestnih kandidijaza potrebno je
promijeniti kontraceptivna sredstva. |
|
Od
simptomatske terapije, osim sode bikarbone,
koriste se i rastvori kamilice i arnike. |
|
|
| |
|
Promjena izgleda usana
|
U
toku nekih oboljenja i patoloških stanja, na
usnama nastaju karakteristične promjene. Ove
promjene imaju veliku dijagnostičku važnost jer
pomažu u dijagnozi velikog broja opštih
oboljenja. Morfološke promjene na usnama odnose
se na: |
 |
|
|
|
Promjene boje usana
Usne
su svijetlo-ružičaste. Boja gornje i
donje usne je obično ista. Gornja usna
može biti nešto svijetlija. Ovaj fenomen
se objašnjava velikom izlonešću donje
usne spoljašnjim faktorima.
|
|
Zbog tankog epitela i vrlo dobre
prokrvljenosti lako nastaju promjene
boje. Tako mogu nastati sledeće
promjene: |
|
Žuta boja |
- |
|
nastaje u toku žutice.
Ova promjena je
najuočljivija na
beonjačama. boja se
mijenja i na sluzokoži
usne duplje. |
|
Kod trudnica se takođe
mogu javiti žute mrlje.
Ove mrlje su nepravilnog
oblika, i veličine do 2
cm. Nastaju u oko 70%
trudnica. |
|
Neke
kiseline (pikrinska) i
lijekovi (aterbin)
takođe mogu izazvati
žute mrlje na usnama.
Slična obojenost nastaje
i kod pušača. |
|
|
Crvenilo usana |
- |
nastaje u toku rekacija
krvnih sudova u toku zapaljenja.
To se događa kod nekih
heilitisa, poslije opekotina na
usni i sl. |
|
Intezivno crvenilo usana
nastaje kod poliglobulije tj.
kod izrazitog oslobađanja
eritrocita u perifernu
cirkulaciju. |
|
Slične promjene na
usnama nastaju i kod povećanog
pritiska, kao i u obolelih od
ciroze jetre. Plameno crvena
boja prati i povećanje tjelesne
temperatue i nedostatak vitamina
grupe B. |
|
Slična prebojenost
nastaje i poslije dugotrajne
terapije kortiko-steroidima. |
|
Smeđa boja |
- |
javlja se pri izuzetno
teškim stanjima, kao što
su tuberkuloza, karcinom
i drugih teških bolesti.
Ovakva boja nastaje i u
žena za vrijeme
klimaksa. |
|
Smeđa boja usana nastaje
za vrijeme sunčanja gdje
UV zraci stimuliraju
stvaranje pigmenta.
Ovakva prebojenost je
simetrična i javlja se
na obije usne. Neki put
se dećava da donja usna,
zbog veće izloženosti,
dobije tamniji ton. |
|
Zamućene usne |
- |
nastaju uslijed izražene
hiperkeratoze (povećano
stvaranje epitela) koje
nastaje zbog mehaničkih
iritacija. To nije prava
prebojenost usne već
samo dolazi do
zamićenosti. |
|
Ovakve usne nastaju i
pod dejstvom nepovoljnih
klimatksih uslova
(povećane temperature,
vjetrovi, izrazito suv
vazduh, sunce i sl.). |
|
Zamućenost mogu izazvati
i jaki začini, pušenje
itd. Javlja se i zbog
nedostatka vitamina A. |
|
Blijede usne |
- |
prate sva oboljenja i
stanja u kome nastaje smanjenje
ukupnog broja crvenih krvnih
zrnaca. |
|
One se javljaju pri
krvavljenju poslije
velikih povreda, i
intezitet blijedila
zavisi i od stepena
krvavljenja. |
|
Plavičasta obojenost |
- |
nastaje kod radnika koji dolaze
u kontakt sa sumpor-dioksidom.
Ovo se događa u radnika
zaposlenih u proizvodnji
sumprone kiseline, cementari i
sl. |
|
Ljubičasta obojenost |
- |
prestavlja hipoksiju. Ta se boja
javlja kod srčanih dekompezacija
i predstavlja veoma važan
dijagnostićki znak |
|
Crne mrlje i tamna prebojenost |
- |
nastaje uglavnom kod radnika
koji su zaposleni u rudnicima
uglja. Takođe se može javiti kod
dimničara kaoi radnika
zaposlenih u preradi gvožđa. |
|
Tamne pigmentacije |
- |
nastaju usled intezivne
produkcije melanina (pigmenta
kože) koji nastaje usled
nedostatka vitamina B, Ci PP
vitamina. Ova promjena najčešće
nastje u žena između 30. i 50.
godine života. |
|
Smeđo-crvena obojenost |
- |
nastaje uglavnom u vidu
mrlja (ređe čitave usne)
i nastaju poslije većih
unutrašnjih krvavljenja.
Ova boja nastaje od
produkata nastalih usled
raspadanja eritrocita. |
| | | | |