|
|
13 najčešćih kompliacija kod
vađenja zuba
Gledano u odnosu na ukupan broj izvađenih zuba, komplikacije prilikom
vađenja istih se relativno rijetko dešavaju. Većina komplikacije se, primjenom
odgovarajućih predostrožnosti mogu sprijećiti, dok se neke komplikacije, i
pored svih mjera predostrožnosti, ne mogu izbjeći. Tako, u 12 najčešćih komplikacija
prilikom vađenja zuba
spadaju:
| |
Fraktura zubne krune
ili korijena |
|
|
Ovo je, svakako, najčešća komplikacija u toku vađenja zuba i
prestavlja jednu od najbezazlenijih. Uzroci loma mogu biti
dvojaki: ili je riječ o anatomskim anomalijama zuba (krivi,
rašireni korijeni) ili je riječ o pogrešnoj tehnici vađenja zuba.
Ukoliko su u pitanju anatomske anomalije, onda se ovakve
komplikacije ne mogu spriječiti i tada se pristupa tzv. "
komplikovanom vađenju" gdje se prvo ukloni
kruna, pa tek
korijen(i). |
| |
|
 |
|
Na vrh |
|
|
| |
Povrede mekih tkiva |
|
|
Ove povrede mogu nastati u toku vađenja zuba, ili samostalno ili
udruženo sa povredama koštanih tkiva. One, takođe, mogu nastati
na dva načina: kao mehaničke povrede (koje nastaju uslijed
nepravilnog rada sa instrumentima) i kao termičke povrede (koje
nastaju dodirom vrelog instrumenta, koji pacijent ne osjeti jer
je pod anestezijom). Ove komplikacije se svrstavaju u lakše a
njihovo liječenje zavisi od same prirode povrede. Mehaničke
povrede se uglavnom zbrinjavaju u ambulanti a lakše opekotine se
liječe neutralnim kremama ili mastima. |
| |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Povreda susjednog zuba |
|
|
Ova komplikacija nastaje ili zbog loše tehnike vađenja zuba ili
zbog velike gustine zuba, koja onemogućava primjenu pravilne
tehnike vađenja. U slučaju djelimičnog ili potpunog vađenja
susjednog zub, on se pritiskom vraća u alveolu. Poslije
toga zub se fiksira za ostale zube, i to u trajanju od 7 do 10
dana. |
| |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Otežano otvaranje usta |
|
|
Ova komplikacija se može javiti poslije vađenja zuba, a
posledica je loše tehnike davanja anestezije. Samim tim,
primjećuje se tek nakon prestanka djelovanja anestezije.
Otvaranje usta je otežano i bolno. U težim slučajevima je i
nemoguće. Posledica je oštećenja žvaćnih mičića koji se nalaze u
stanju grča (trizmus), i tako onemogućavaju otvaranje usta. Ovakvo stanje
je dosta bezopasno i traje nekoliko do nedelju dana, poslije
čega prolazi. Izliječenje se može ubrzati zagrijavanjem bolnih
područja. Međutim, i pored ovakve slike, na trizmus uvijek treba
obratiti pažnju, zato što se on javlja i kao simptom mnogo težih
i ozbiljnijih stanja u ustima. Kod nekih od ovih stanja
zagrijavanje bi pogoršalo već ionako ozbiljno stanje, što može
dovesti do ozbiljnih posledica. Zbog toga, kod svih stanja
otežanog ili bolnog otvaranja usta, obavezno treba posjetiti
stomatologa. |
| |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Prelom donje vilice |
|
|
Prestavlja jednu od najtežih komplikacija u toku vađenja zuba,
srećom i najređa. Prelom vilice u toku vađenja zuba nastaje, u
principu, kada sila koja se primjenjuje pređe granicu do koje
prirodna elastičnost kosti obezbjeđuje njenu cjelovitost. Ova
komplikacija nastaje kada se primjeni prejaka sila. Međutim,
ukoliko je donja vilica oslabljena nekim patološkim procesom
(cista,
tumor, osteomijelitis) prelom može nastati već pri
upotrebi male sile. Ukoliko se ova komplikacija desi, vilica se
imobilizuje, ili se barem stavi povez, kako bi se, na taj način,
spriječilo pokretanje djelova slomljene kosti, zaustavilo
krvavljenje i smanjio bol. Dalje liječenje se vrši u
specijalizovanim ustanovama. Treba se napomenuti da, kada se
govori o prelomu vilice, uvijek se misli na prelom donje
vilice. U gornjoj vilici, u sličnim okolnostima, nastaje ili lom
zubnog nastavka ili nekog drugog dijela kosti. Znači nastaje
prelom samo dijela kosti nikada vilice u cjelini. |
| |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Iščašenje donje vilice |
|
|
Iščašenje donje vilice prestavlja iskliznuće zglobnog nastavka
donje vilice iz zglobne jame sljepoočne kosti. Ono može biti
jednostrano ili obostrano. U slučaju da se desi u toku vađenja
zuba, iščašenje je isključivo prema naprijed. Kada postoji
jednostrano iščašenje, donja vilica je pomjerena ka zdravoj
strani. Pri obostranom iščašenju, ona je pomjerena prema
naprijed. U tom slučaju zubi više nisu u kontaktu, prisutan je
jak bol i pacijent otežano (nerazumljivo govori). Ova
komplikacija može nastati iz više razloga: najčešće nastaje
prilikom dugog vađenja (tj. kada pacijent dugo drži usta
otvorena), prilikom primjene jakih sila kod pacijenata koji već
imaju problema sa zglobom ili pri u opštoj anesteziji, kada su
mišići potpuno opušteni (koji svojim refleksnim skupljanjem
sprečavaju iščašenja). Liječenje se sastoji u vraćanju
zglobnog nastavka, koje treba uraditi što prije. Ukoliko se to
ne uradi odmah, javlja se grč mišića koji je toliko snažan da
se kasnije vraćanje ne može izvršiti bez totalne anestezije.
Poslije vraćanja, donja vilica se podveže nekoliko dana. |
| |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Sinkopa |
|
|
Sinkopa prestavlja kratkotrajan, reverzibilan gubitak svijesti,
koja nastaje zbog slabog dotoka kiseonika mozgu. Faktori koji
doprinose nastanku sinkope su: strah od vađenja zuba i
injekcije, dug boravak u zatvorenoj i zagušljivoj prostoriji,
iscrpljenost bolovima, jaki i neprijatni mirisi, povećano
krvavljenje u rani poslije vađenja zuba, premorenost, glad i,
naročito, uspravan položaj tijela. Zbog toga se, kao mjere
predostrožnosti trebaju preduzeti neki koraci: vađenje zuba
treba obaviti ujutro, kada su pacijenti najodmorniji i
najsvježiji, nervozni pacijenti bi trebalo popiti pola tablete
za smirenje (u
konsultaciji sa stomatologom),
prije odlaska stomatologu trebalo bi jesti i poslije vađenja
obavezno bi trebalo sjedeti još nekoliko minuta duže. |
| |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Alergijske reakcije |
|
|
U toku vađenja zuba tj. u toku davanja anestezije mogu
nastati alergijske reakcije. Ovakve reakcije, koje se mogu
kretati od blagog svraba pa sve do gušenja, mogu se pojaviti
poslije davanja lokalnih anestetika. Danas se smatra da su osobe
alergične na penicilin i sulfonamide isto tako alergične i na
jednu vrstu lokalnih anestetika. Anafilaktički šok, koji
prestavlja jedan od vidova alergijske reakcije, prestavlja jedan
od najdramatičnijih situacija u stomatologiji sa kojim se ni
jedan stomatolog ne želi susresti. Zbog toga je važno da takve
osobe
unaprijed
obavijeste stomatologa o svojoj alergiji.
Sa druge strane obaveza je i svakog stomatologa da pita
pacijenta o eventualnoj alergiji na penicilin. |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Povreda gornjoviličnog
sinusa |
|
|
Ova komplikacija može da se desi prilikom vađenja bilo kog bočnog
zuba u gornjoj vilici. I pored svih preduzetih predostrožnosti,
nekada je ova komplikacija, praktično, neizbježna zbog veličine
i položaja gornjoviličnog sinusa. Zapravo, u nekim slčajevima
sinus može biti te veličine da vrhovi korijena zuba gornje
vilice prominiraju u sinus, i da su pokriveni samo tankim slojem
kosti (u nekim slučajevima prekriveni su samo sa sluzokožom).
Tako, vađenje tih zuba neminovno dovodi do stvaranja otvora
između usne šupljine i sinusa. Kao dodatak ovome, uslijed
neadekvatne primjene instrumenata, može doći do utiskivanja
dijela ili cijelog korijena u sam sinus. Liječenje komplikacije
otvaranja sinusa zavisi od više faktora. Ukoliko je moguće (mali
otvor, nema infekcije) otvor se zatvara jednostavnim pritiskom
na krajevima rane. Ukoliko je otvor preveliki, vrši se hirurško
zatvaranje otvora. Kada je u pitanju utiskivanje dijela ili
cijelog korijena, tada se vrši otvaranje sinusa, uklanja se
potisnuti korijen i zatvara se sinus. |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Jako krvarenje poslije
vađenja |
|
|
Krvavljenje koje se javlja neposredno poslije vađenja zuba
posledica je povreda krvnih sudova kosti, periodoncijuma i
gingive. Od ovih, najobimnije je krvavljenje iz periodoncijuma
(kako s u njemu i nalazi najveći broj krvnih sudova). Shodno
tome, kod višekorijenih zuba, kod kojih je periodoncijum veći,
veće je i krvavljenje. Međutim, ukoliko se javi pojačano
kravljenje, onda se može posumjati na povredu većih krvnih
sudova. Ukoliko je nastalo oštećenje arterijskih krvnih sudova,
krv će biti svijetlo crvene boje i isticaće u mlazovima (u ritmu
rada srca). Ukoliko je oštećena vena, krv će biti
tamnocrvena i teći će polako ali neprekidno. Ovakve komplikacije
se obično javljaju poslije vađenja donjih bočnih zuba koji se
nalaze u bliskom odnosu sa donjozubnom arterijom i venom (a.
et v. alveolaris inferior). Ovakva stanja se najčešće liječe
primjenom gaze sa kojom se ispuni alveola. Takođe se u toku
prvih 24 sata primjenjuju hladni oblozi spolja, radi skuplanja
krvnih sudova na mjestu povrede. |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Lomljenje instrumenata |
|
|
Ovdje se prije svega misli na prelom igle prilikom davanja
anestezije. To se dešava u onim situacijama kada se igla savije
preko granica njene elastičnosti kao npr. nestručan rad
stomatologa ili iznenadni pokreti (trzaji) pacijenta. Da bi se
spriječile ove komplikacije, koriste se nove i deblje igle. Ova
komplikacija se najčešće dešava pri anesteziranju donjih zuba.
Polsije preloma, ukoliko je moguće, treba lagano izvaditi da se
izvuče zalomljena igla. Ukoliko to nije moguće, onda se igla
uklanja hirurškim putem. Pored upotrebe novih i debljih igala,
nejsigurnija preventivna mjera prestavlja dobra tehnika davanja
anestezije. |
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Gutanje ili udisanje izvađenog zuba |
|
|
Kada se vađenje zuba izvodi u lokalnoj anesteziji, u slučaju da
izvađeni zub ili korijen ispadne iz kliješta u usnu šupljinu,
izuzetno rijetko se dešava da ga pacijent refleksno proguta.
Ovakav komplikacija nema nikakvih posledica pošto se prolaz
progutanog zuba kroz digestivni trakt odvija nesmetano. Međutim,
kada se vađenje obavlja u totalnoj anesteziji, postoji mnogo
veđa opasnost da se korijen ili zub, koji ispadne u usnoj
duplji, udahne. Zbog toga je neophodno zatvaranje grkljana kada
se radi opštoj anesteziji. U protivnom, poslije aspiracije može
doći do akutne opstrukcije disajnih puteva, koja se, zavisno od
nivoa opstrukcije, može i letalno završiti. U svakom slučaju,
ovakva stanja zahtijevaju hitnu hiruršku intervenciju. |
 |
|
|
|
|
Na vrh |
|
|
| |
Povreda i/ili anesteziranje susjednih živaca |
|
|
U toku davanja anestezije može se povrijediti stablo živca ili
neželjeno anestezirati živac u neposrednoj blizini. Kod
povređivanja živca dolazi do produžene anestezije, čije trajanje
zavisi od stepena oštećenja samog živca. Njačešće je prognoza
ovakvih povreda dobra. Ukoliko se anestezira susjedni živac,
simptomi će biti u vidu znakova anestezije tog živca. U najvećem
broju slučajeva potrebno je samo sačekati da anestezija prođe,
kada se stanje vraća u normalu. U izuzetno rijetkim slučajevima
može doći do povrijeđivanja tog živca i do produžene anestezije.
U tim slučajevima oridiniraju se vitamii B kompleksa i
zagrijavanje mjesta povrijede. |
|
|
|
Na vrh |
|
Hirurgija |
|
Rečnik
nepoznatih izraza |
|
Početna |
|
|
|
